PITANJE: H.E. (36) Osoba sam s paraplegijom. Od nesreće je prošlo dvije godine. Kada sam nastradao bio sam u braku šest godina i redovito smo imali seksualne odnose. Od kada sam u ovom stanju moja supruga izbjegava svaki odnos sa mnom, ne želim je prisiljavati

Predložio sam joj da zajedno posjetimo psihologa ili nekog drugog stručnjaka, ona to odbija. Volim je i želim ostati u braku, ali za mene je ovo ozbiljan problem. Bez obzira na moje stanje, mislim da je seksualan odnos dio našeg braka. Što da radim?
ODGOVOR: Pitanje seksualnosti, uvijek je osjetljivo pitanje. Pitanje seksualnosti osoba s invaliditetom, još je daleko osjetljivije. Po meni, toliko je osjetljivo (i važno) da bi trebali postojati stručnjaci koji bi se bavili samo tom temom i domenom. Posebnost vašeg slučaja je u tome što se vama invaliditet dogodio tijekom trajanja bračnog odnosa. Ta okolnost razlikuje vaš slučaj od situacije kad brak sklapaju osobe kod kojih ( ili koje) je invaliditet već prisutan. One ga tada od početka ugrađuju u svoj odnos kojemu je sve unaprijed prilagođeno i podređeno. Imam dojam da ste se vi izuzetno dobro snašli i prilagodili se novoj situaciji, te da isto očekujete i od svoje supruge. No, njoj je očito potrebno više vremena kako bi prihvatila promjenu. Istina je da se radi o velikoj promjeni koja se odražava na sve segmente vašeg života kojeg cijelog treba presložiti na nov način. U pismu niste spomenuli jeste li zajedno „preradili“ vaše stradavanje samo po sebi. Jeste li si dopustili sva pitanja i osjećaje koji su se uz to mogli pojaviti? Mislim da je ovdje upravo to prvi korak.  Sebi, životu, Bogu ( svemiru) smijete postavljati sva pitanja koja vas u dubini tište. Vaša supruga si s pravom može dozvoliti osjećaj ljutnje i tuge što joj je nesreća oduzela supruga kojeg je i kakvog je, pretpostavljam, voljela. To je proces u koji je, između ostalog, uključen i proces tugovanja ( zbog gubitka onoga što je imala ili onoga što ste imali) koji je za svaku osobu drugačiji. Tek nakon toga dolazi mirenje i prihvaćanje novih okolnosti, stvaranje ( građenje) novog odnosa. U njemu će neki elementi ostati poznati, stari, dok će drugi biti bitno drugačiji. Oni će često biti doživljeni kao negativni.

Ukoliko se taj proces ne „odradi“, osoba može zapeti u neprimjerenom stanju odbijanja prihvaćanja nove situacije, te ne može krenuti dalje. Koliko je vremena nekoj osobi potrebno, teško je reći, no iz takvog stanja treba izaći.
Ipak, suprugu nemojte požurivati, budite strpljivi. Sada je upravo vaše strpljenje i razumijevanje izraz vaše ljubavi prema njoj. Potičite razgovore o drugim temama, u njima ćete možda spontano doći i do te bolne teme ili, kako se kaže, između redaka, iščitati o čemu se ili o kakvoj zapreci se kod vaše supruge radi. Ne namećite temu seksualnog odnosa kao izdvojeni problem ( tada ispada kao da vas samo to zanima). Bliskost se može postići na različite načine, dok seksualni odnos dolazi kao posljedica uspostavljene bliskosti.  Imajte na umu također da žene na seksualnost gledaju bitno drugačije nego muškarci, rekla bih da od nje puno više očekuju. Možda bi bilo jednostavnije kad bi to za vašu suprugu bio samo čin.
Što se tiče odlaska stručnjaku koji bi vam pomogao pri prevladavanju ovog ( i ne samo tog) pitanja, slažem se kako je to dobar način, no ima osoba kojima više odgovara svoje dileme i teškoće razrješavati same sa sobom, nego s nekom nepoznatom, makar i stručnom osobom.
Ovo vrijeme vašeg braka vidim kao jednu zahtjevnu dionicu koju na svom putu trebate svladati ( u svakom životu i braku se nađe pokoja). Skloni smo vjerovati kako je upravo naša najteža. No, izađemo li iz nje, bit ćemo jači. 
Vas dvoje ste još mladi i još imate vremena posložiti svoj brak i sve pripadajuće odnose u njemu na nov način. Želim vam da u tome uspijete.

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

 

Objavljeno: 03.07.2013