I tako se pitam tko su ti ljudi koji misle da se nesreće, bolesti i invaliditet događaju u nekom drugom svijetu, koji oni i nitko od njihovih bližnjih neće doživjeti? Invaliditet je stvarnost, humanost bi trebala biti dio čovječanstva, a nestaje

Danas ujutro trebao sam obaviti liječnički pregled koji čekam meni dugih mjesec dana. Imam otvorenu ranu na trtici-dekubitus. Mnogo ljudi nikada u životu nije čula, a ni vidjela kako te rane izgledaju. O mirisu ili bolje reći smradu ne želim govoriti. Jedini način da dođem do bolnice je prijevoz specijalno prilagođenim vozilom ZET-a. Nazvao sam ZET i objasnio svoje stanje i važnost vožnje, ali dispečer mi je objasnio kako je nemoguće da mi organizira vožnju. Nema vozila, u kvaru su i nema smisla da pokušavam nazvati za neki drugi dan. Pitam se kome to Grad Zagreb plaća uslugu prijevoza nas osoba s invaliditetom? Ne mogu sjest u taxi, imam elektromotorna kolica. Možete mi reći postoji sanitetski prijevoz. Da, postoji i to znači cijeli dan sjediti i čekati u kolicima sa otvorenom ranom, temperaturom i strahom od posljedica. Kome je namijenjen prijevoz specijalno prilagođenih vozila i gdje su ta vozila? - ogorčen je moj prijatelj, tetraplegičar, koji želi ostati anoniman zbog straha da bi mogao ostati i bez ove crkavice od povlastice besplatnog prijevoza za osobe s invaliditetom, prijevoza koji je za nas OSI postao dnevna mora.

Pravilnik bez ikakvih pravila

Besplatan prijevoz specijalno prilagođenim vozilom u Gradu Zagrebu mogu koristiti osobe koje se kreću pomoću invalidskih kolica ili imaju teža kombinirana oštećenja. Vozila se naručuju kod Službe prijevoza ZET-a dva do tri dana ranije na tel. 66 00 443 (radno vrijeme svaki dan osim subote,  nedjelje i praznika od 7,45 – 14,00 sati.

Odjel za prijevoz osoba s invaliditetom podružnice ZET svaki dan prevozi osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju na posao, fakultete, u školu, na rekreaciju i radnu terapiju. Organiziran prijevoz osoba s invaliditetom počeo je s radom 1994. godine s jednim vozilom.
Uvažavajući potrebe i probleme s kojima se susreću osobe s invaliditetom Grad Zagreb danas provodi prijevoz osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kroz organiziranje i provođenje prijevoza specijalnim kombi vozilima koji je besplatan za korisnike. Provođenje prijevoza povjereno je Zagrebačkom holdingu, podružnica Zagrebački električni tramvaj. Trenutno je na raspolaganju 17 kombi vozila, deset za prijevoz osoba s invaliditetom i sedam za prijevoz djece s teškoćama u razvoju.
Prema pravilniku prijevoz djece s teškoćama u razvoju organizira se sa svrhom uspostavljanja linijskog prijevoza djece s teškoćama u razvoju od mjesta njihovog stanovanja ili lokacija u blizini do vrtića i osnovnih škola na području Grada Zagreba i natrag.

Život u otkazu

Kada čujem ove mogućnosti  za osobe s invaliditetom Grada Zagreba pitam se što je to s tim osobama s invaliditetom? Zašto se non-stop žale kako ne mogu nigdje, otkazuju odlaske liječniku, posjete prijateljima, kulturnim manifestacijama, rješavanje obaveza kojima moraju osobno prisustvovati?
Zagreb je grad u kojem živi oko 12 posto osoba s invaliditetom. Najveći broj je u radno aktivnoj dobi od 20 do 64 godine. Određen broj zaposlenih osoba s invaliditetom kao i studenata svakodnevno koristi ZET-ov prijevoz za osobe s invaliditetom. Kada znamo da se govori o broju od 10 vozila pitam se kako se voze osobe s invaliditetom kojima je ovaj prijevoz jedini izbor a nisu u radnom odnosu. Svi navedeni korisnici prijevoza osoba s invaliditetom, kao i udruge grada Zagreba znaju da nikada nisu sva vozila u opticaju, često se događa da voze samo dva vozila za odrasle koja pokrivaju vožnje osoba koje su u radnom odnosu. Tko će prevesti ostale? Mnogi ne razumiju da osoba u elektromotornim kolicima ne može ući u tramvaj ili taxi. ZET-ov prijevoz joj je neophodan! Kada će se riješiti problem ovih osoba kojima je prijevoz ZET-a za osobe s invaliditetom jedino rješenje? Što je s osobama s invaliditetom koje žele živjeti kao i ostali stanovnici grada? Oni koji mogu koristiti javni gradski prijevoz? Oni kojima je 23,00 sata kada prestaje prijevoz za osobe s invaliditetom prerano? Govorimo o jednakosti. Kako da budu jednaki, kada doživljavaju probleme u javnom prijevozu?

Čovječanstvo kojeg nema

Koliko su pojedinci primitivni i na kakve sve probleme može naići osoba s invaliditetom znam iz vlastitog iskustva kao i razgovora s osobama koje su doživjele niz neugodnosti u javnom gradskom prijevozu. Jeste li kao osoba koja hoda bili u situaciji da vam vozačica autobusa kaže da ne ulazite u autobus uz obrazloženje da čekate drugi autobus? Vjerojatno niste. Upravo stoga, meni je nevjerojatna činjenica da se meni to dogodilo, a sjedim u kolicima. Zašto to nije rekla ostalim putnicima? Gospođa nije željela spustiti rampu u autobusu. Ja sam ušla, ali uz pomoć čovjeka koji mi je pomogao bez rampe. Kakav to sklop čovjek treba imati u glavi da izjavi nešto toliko ludo i neprihvatljivo? Živimo li još u srednjem vijeku kada su se drugačiji, poput mene, skrivali od javnosti i koliko je vas na ulici koji se pitate gdje je novi Hitler da očisti svijet on takvih kao mi? Čak više poštujem te koji otvoreno kažu da sam invalid i nesposobna od licemjera koji me kao ne mogu gledati jer je to teško i tužno za njihovu osjetljivu i nježnu dušu.
ZET posjeduje većinu autobusa s ugrađenom rampama na drugim vratima, posebno prilagođenu i namijenjenu osobama s invaliditetom.  Nešto što nama koji se krećemo u invalidskim kolicima daje veliku samostalnost i mogućnost slobodnog kretanja. Osim u slučajevima kada predstavlja opasnost, kao onda kada mi jedan vozač nije želio spustiti rampu uz obrazloženje da ga bole leđa. Tada sam čovjeku koji mi je iz dobre namjere pokušao pomoći pala iz kolica, ali mene leđa bole uvijek, srećom ništa se nije slomilo i mogu se samo svaki puta nadati vozaču koji zna čemu služe rampe. Želim naglasiti postoji veliki broj vozača koji stanu kada vide osobu u invalidskim kolicima i odmah spuštaju rampu, ali potrebna je edukacija onima koji tvrde da rampa ne postoji, ne može se spustiti, u kvaru je i slično.
Ili vozač autobusa star kojih 50-ak godina koji mi nije dozvolio ući u autobus tvrdeći da u životu nije čuo i vidio da se osoba u kolicima vozi s autobusom i ponudio mi da nazovem prijevoz za osobe s invaliditetom u 22 sati navečer (koji se naručuje dan ili dva ranije do 14 popodne). Kada sam mu mirno objasnila da vozi autobus koji ima ugrađenu rampu upravo za osobe s invaliditetom, imao je novi odgovor. Zaključio je da stvarno nisam normalna i on ne zna spustiti tu rampu. Nakon što sam mu i to objasnila odgovorio mi je da je uistinu prekasno da sam vani tako kasno u noći i on mi ne može pomoći te se vratio u autobus. Do tada se našlo nekoliko osoba koje su mi ponudile pomoć i unijele me u autobus.

I tako se pitam tko su ti ljudi koji misle da se nesreće, bolesti i invaliditet događaju u nekom drugom svijetu, koji oni i nitko od njihovih bližnjih neće doživjeti?  Invaliditet je stvarnost, humanost bi trebala biti dio čovječanstva, a nestaje.

Božica Ravlić

Objavljeno: 10.04.2013