Otkako je rehabilitacijski centar s vrtićem otvoren, 'Vukovarski leptirići' s osmijehom dolaze u njega. Tamo ih čeka stručan kadar koji s njima radi vježbe motorike, koncentracije, komunikacije i sve ono što će im će im učiniti život kvalitetnijim

Država se nije udostojila osigurati novac za asistente djece s teškoćama u razvoju u vrtićima!

Roditeljima vukovarske djece dozlogrdilo je da ih razne državne institucije stalno šutiraju 'poput stare mačke' od jednih do drugih vrata. Odlučili su se ujediniti i osnovati vlastiti rehabilitacijski centar i vrtić. Otkako je rehabilitacijski centar s vrtićem otvoren,  'Vukovarski leptirići' s osmijehom dolaze u njega. Tamo ih čeka stručan kadar koji s njima radi vježbe motorike, koncentracije, komunikacije i sve ono što će im će im učiniti život kvalitetnijim. U ovo malo vremena već se kod nekih vidi veliki pomak i napredak, koji i sami roditelji potvrđuju. Iako su dječica oduševljena, njihovi roditelji se pitaju zašto oni moraju preuzeti na sebe posao koji bi za njih morale odraditi postojeće državne institucije. Kako uz redovan život, brigu za djecu, odrađivanje svojih redovitih poslova još i pisati projekte, zamolbe, tražiti donatore, skupljati novac za edukacije i opremu, tražiti prostore i stručni kadar koji će raditi s tom djecom? Jesu li oni ljudi ili roboti?

Iako su djeca zaštićena, roditelji su u potpunosti izloženi surovosti života, nestabilnosti i stresu iz mjeseca u mjesec. U stalnoj su potrazi za sredstvima kojima bi osigurali sigurnost i mir više od pedesetero djece, a za to moraju izmisliti svaki mjesec više od 15.000 kuna. Ovi veliki borci, koji svakog dana vode žestoku bitku za preživljavanje, ako ništa drugo, nisu zaslužili ovakav tretman i zbog onoga što je njihov grad prošao u ne tako davnoj prošlosti. Misli li država da je ovo supsidijarnost ili, zapravo, propušta biti solidarna? Jesu li ova djeca samo teret državi? Hoće li ih možda ta ista država odriješiti plaćanja poreza, kad im već ne daje skrb koja im je potrebna? Ima li među tom djecom djece političara? Čini se da nema, jer ne bi bilo ovog problema.

Stručnjaci cijelo vrijeme tvrde kako su prve godine života djeteta izuzetno bitne. Važno je da dijete dobije ljubav, sigurnost i svu toplinu koja mu je potrebna da se razvija, a pogotovo kada je riječ u djeci s teškoćama u razvoju.

Marko Damjanović

Objavljeno: 15.02.2014