"Trenutno u centru borave tri žene i devet muškaraca. Pored beskućnika skrbimo se još o samohranim majkama s više djece te osobama s invaliditetom", kaže Mario Marković, utemeljitelj udruge, koji je sam prošao nevjerojatnu životnu kalvariju

Odmah, na početku teksta, da razjasnimo jedan naizgled neprofesionalni šlamperaj. Predstavljamo udrugu a pritom ne objavljujemo niti jednu fotografiju njihovih članova?! Razlog je jednostavan: udruga 'Optimist' iz Zagreba, o kojoj je riječ, većinom okuplja beskućnike, a biti beskućnik u Hrvatskoj još je uvijek velika sramota pojedinca koji se našao u toj situaciji, a ne društva u cjelini. Stoga smo se osjetili pozvanim zaštititi njihov identitet. 

Život koji je urezao trajne ožiljke

Na ideju osnivanja udruge 'Optimist', koja uz beskućnike brine i o samohranim majkama s više djece te osobama s invaliditetom, došao je njihov predsjednik Mario Marković u svibnju 2013. godine. Želju da krene u osnivanje udruge potakla je njegova vlastita životna drama. 

Otkako je došao na svijet Mario je imao manjak sreće. Kako je rođen kao blizanac sa sestrom, djelatnik iz matičnog ureda zaboravio ga je upisati u knjigu državljana. Zbog te je aljkavosti bio 1997. godine protjeran iz Hrvatske jer, eto, nije njen državljanin. Umjesto da živi u svojoj domovini, gdje je rođen, bio je primoran od 2006. godine živjeti u Crnoj Gori bez ikakvih osobnih dokumenata. Nakon što je ispunio uvjete za crnogorsko državljanstvo, problemi nisu nestali. Naprotiv,  za njega je to bilo izuzetno mučno razdoblje života, bio je apatrid i nije imao nikakva prava.

Godine 2012. odlučio se na povratak u Hrvatsku i borbu za svoja osnovna ljudska prava. Krenuo je u bitku s administracijom za osobne dokumente. Prvo vrijeme živio je kao beskućnik, ulica mu mu je bila i dnevni boravak i spavaća soba, a potom je počeo volontirati kod Sestara majke Terezije. Postepeno se počeo upoznavati s velikim problemom beskućništva te ljudima koji završe na cesti, uglavnom ne svojom krivicom. Želja mu je bila da tim ljudima pruži barem utjehu, ali i konkretnu pomoć da se vrate na pravi put.

Osobne dokumente Mario dobiva u svibnju 2013. godine, a već u srpnju okuplja par beskućnika i kreće u osnivanje udruge 'Optimist', kao neprofitne humanitarne organizacije.

Beskućnici s invaliditetom

Mnogi su bili skeptični kad im je iznio ideju o osnivanju udruge i nisu vjerovali u uspjeh jer nije imao novca, ali zato mu upornosti nije manjkalo. Kako sam kaže, uz Božju pomoć 1. kolovoza prošle godine uspio je prikupiti početna sredstva i iznajmiti kuću u Gračanima od 160 kvadrata. Udruga 'Optimist' istog je dana primila prve beskućnike. 

"Do danas je kroz centar je prošlo oko 30 muškaraca i žena kojima smo osigurali smještaj s doručkom, ručkom i večerom", kaže Mario. "Trenutno u centru borave tri žene i devet muškaraca. Pored beskućnika skrbimo se još o samohranim majkama s više djece te osobama s invaliditetom."

Ponosni su što pomažu Ivanu Stvoriću koji ima teški invaliditet, potpuno je nepokretan i ne može govoriti. Kada imaju mogućnosti, redovito uplate novac za njegovo liječenje. Samohranim majkama pružaju pomoć u obliku hrane i
odjeće, dakako u skladu s vlastitim mogućnostima. Udruga se financira izradom suvenira, koje štićenici centra i volonteri dijele građanima na ulicama Zagreba u zamjenu za novčane donacije. Mjesečni troškovi su im oko 15.000 kuna, koje s teškom mukom sakupe jer još nemaju pomoć Grada Zagreba a ni državnih institucija. Najveći problem im je osigurati sredstva za hranu i higijenske potrepštine, ali i za auto za dostavu i plaćanje najma kuće u kojoj su podstanari.
Mole sve dobre ljude da im pomognu kako bi i dalje mogli pružati barem skromnu skrb sve većem broju potrebitih. Za više informacija posjetite ih na web stranici www.optimist.hr.

Marko Damjanović

Foto: PIXSELL

Objavljeno: 14.02.2014