Njezina životna priča pokazat će vam koliko su besmislene sve isprike kojima opravdavamo sebe kada nam je teško preuzeti obveze koje nam donosi život. Njezin svaki dan traži borbu iz koje ona izlazi kao pobjednik

Žena koja svoj život čvrsto i sigurno usmjerava onako kako sama želi ne dozvolivši da joj gubitak vida u mladosti onemogući školovanje, rad i mnoštvo aktivnosti. Njezina životna priča pokazat će vam koliko su besmislene sve isprike kojima opravdavamo sebe kada nam je teško preuzeti obveze koje nam donosi život. Njezin svaki dan traži borbu iz koje ona izlazi kao pobjednik.

Lako je diplomirati kada imaš volju

Rođena sam u Čakovcu, gdje sam završila i gimnaziju "J. Slavenski“ 1978. godine. Nakon toga sam upisala studij ekonomije, diplomirala 1982.godine i stekla visoku stručnu spremu i zanimanje diplomirani ekonomist.

Moji problemi s vidom počinju u 4. razredu gimnazije, kada sam za kratko vrijeme zbog bolesti (atrofija vidnog živca) izgubila vid na desnom oku, tako da sam studij zapravo završila kao slabovidna osoba.
Prvi posao pronašla sam u Čakovcu, u blizini svog rodnog mjesta. S nepunih pet godina staža, točnije 1986. godine, počinju problemi s vidom i na lijevom oku, tako da sam od 28. godine života slijepa osoba. S obzirom da nisam željela da me umirove, bila sam prisiljena potražiti nove mogućnosti u zapošljavanju i osnažiti sebe. Kako tada nije bilo drugih mogućnosti, otisnula sam se u Zagreb na osposobljavanje za telefonisticu.

Za ovaj sam se posao morala prekvalificirati s VSS u SSS, jer tadašnja tehnologija nije pratila moj nivo obrazovanja.
Uključila sam se u program Centra 'Vinko Bek', gdje sam učila Brailleovo pismo, kretanje uz pomoć bijelog štapa i sve one stvari koje život znače, a koje "zdrave osobe“ uzimaju kao prirodne. No, ja sam borac koji se ne predaje!

Invaliditet nije hendikep

Nakon što sam tri godine radila na telefonskoj centrali, ponovno sam upućena na tečaj za računala, koje od tada koristim već osamnaestu godinu.
Među prvima u RH dobila sam kompletnu opremu za radno mjesto, a time i mogućnost da tražim posao adekvatan obrazovanoj osobi.
Konkurirala sam na natječaj kojeg je 1996.godine raspisala Udruga slijepih Zagreb, bila primljena i provela 10 godina na mjestu tajnice, odnosno rukovoditeljice stručne službe Udruge.
Nakon što sam se 2006.godine javila na natječaj, dobila sam posao u Gradskoj upravi Grada Zagreba, zahvaljujući čelnim ljudima Gradske uprave, prije svega gradonačelniku, koji su vjerovali u sposobnosti i kvalitete osoba s invaliditetom te smatrali da im treba pružati jednake šanse.

"Smatram da me gubitak vida, iako je malko promijenio moje životne planove, nije spriječio da budem uspješnija od mnogih"

 

Zaposlenica sam Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, gdje radim kao načelnica Odjela za zaštitu osoba s invaliditetom.

Vrijedno je napomenuti da imam punih 30 godina efektivnog radnog staža. Uz znanje rada na računalu, koristim se i Brailleovim pismom, te se samostalno krećem uz pomoć bijelog štapa, a u obavljanju posla uz opremu, pomaže mi asistentica.
Kao slijepa osoba okušala sam i podstanarski život, no u međuvremenu sam riješila stambeno pitanje i već četrnaestu godinu živim u vlastitom stanu.
Oduvijek sam se bavila društvenim radom i bila veoma aktivna, a tako sam nastavila i kao slijepa osoba.

Uspješna, unatoč svemu

Od samog početka bila sam predsjednica Udruge slijepih Međimurske županije, a potom i član Izvršnog odbora i dopredsjednica Hrvatskog saveza slijepih.

Danas sam član Skupštine i Izvršnog odbora Udruge slijepih Zagreb. Također sam predsjednica Povjerenstva za slijepe žene Hrvatskog saveza slijepih i Mreže slijepih žena te članica Mreže žena s invaliditetom Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske.

Važno je spomenuti i da sam bila član Povjerenstva za osobe s invaliditetom Grada Zagreba te da sam uz nagradu Grada Zagreba, koju je za svoj uspješan rad 2001. godine dobila Udruga slijepih Zagreb i ja bila njezina dobitnica, među pojedincima, na osnovu prijedloga tadašnjeg Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.
Smatram da me gubitak vida, iako je malko promijenio moje životne planove, nije spriječio da budem uspješnija od mnogih, te da su obrazovanje i uključivanje u svijet rada najvažniji preduvjet neovisnog življenja osoba s invaliditetom i njihove potpune integracije u zajednicu.

Zabilježila Božica Ravlić

Objavljeno: 08.04.2013