Markov kutak: Božić nas poziva da volimo slabe i prezrene

Ako znate koga da je sam i zaboravljen kontaktirajte ga i pokažite mu da vam je stalo. Radost, osmijeh, zagrljaj, vaše riječi, vaša prisutnost, komadić ljubavi koju ćete odvojiti ne košta ništa, a toj osobi vi ćete biti Božić koji u suprotnom možda neće imati

Posljednjih tjedana se vidi dolazak Božića po gužvama u trgovačkim centrima gdje se troši i ono malo što se ima, a često nažalost i nema. Nalazi li se stvarno Božić u tom trgovačkom centru? Možemo li ga kupiti i donijeti u vlastiti dom? Moje mišljenje je da ne možemo.

Ja Božić nosim u sebi. Puno je prisutniji u mome srcu nego li i u jednom trgovačkom centru. Volim darivanje, ukusnu hranu i dobru kapljicu no ono što me čini još radosnijim je zajedništvo moje obitelji, mojih prijatelja i prijateljica, radost koju osjećam u njihovoj prisutnosti, zdravlje, lijepe i poticajne riječi. Ujedno mi je žao što će mnogi na Božić biti sami i zaboravljeni od drugih. U ovo Novinar In-Portala Marko Damjanović kao Djed Mrazblagdansko vrijeme mediji su puni srcedrapajućih priča i teških životnih situacija koje nam plasiraju baš ovih dana a koje bi trebale ne znam kakve i kamo usmjerene emocije proizvesti u nama. Ta solidarnost i briga za druge trebale bi u našoj ljudskosti biti prisutna tijekom cijele godine, a ne samo u 12. mjesecu. Ne bih ni trenutka dvoumio kada bih morao birati između materijalnog blagostanje i obitelji. Materijalno je potrebno, ali ne nužno. Za radost nije uopće. Ako znate koga da je sam i zaboravljen kontaktirajte ga i pokažite mu da vam je stalo. Radost, osmijeh, zagrljaj, vaše riječi, vaša prisutnost, komadić ljubavi koju ćete odvojiti ne košta ništa, a toj osobi vi ćete biti Božić koji u suprotnom možda neće imati. Možda taj isti Bog čije rođenje slavimo taj dan, a koji je vjerujem jednako prisutan u srcu nekoga tko je sam, siromašan, odbačen, dotakne i naše srce tek tada kada se približimo nekome prezrenom, odbačenom, progonjenom poput Njega samoga. Vjerujem da Boga možemo najlakše susresti upravo u susretu s čovjekom.

Nemojmo zaboraviti da svi koji slavimo Božić, bez obzira kakvi vjernici bili slavimo kršćanski blagdan utjelovljenja Sina Božjega. Današnje društvo i običaji su se dosta udaljili od istinskih vrijednosti tog blagdana. Rastemo i razvijamo se u društvu u kojem sve mora biti ugodno, zabavno, ekstravagantno, a Božić to nije sam po sebi. On dolazi tiho, puno od njega možemo uzeti, no često ne uzmemo ništa. Različito se razvijamo, različite odgovornosti nosimo, drukčije talente imamo i to je predivno. No, nužno je da djelujemo u skladu s tim odgovornostima i talentima. Donesimo ove godine Božić drugima, umjesto da se grčevito trudimo zadržati ga samo za sebe. Jer, u krajnju ruku, i taj Bog čije rođenje slavimo nije došao radi sebe nego radi nas. Dočekajmo ga u miru, iskrenom veselju s bližnjima i otvorenim srcima za druge.

Svima želim čestit i blagoslovljen Božić!

Marko Damjanović