Nikad nisam bio bogatiji nego otkako sam udomio Dantea, ne zato što imam više novca i imetka, nego zato što me Dante naučio da je bogat čovjek onaj kojemu ne treba mnogo. On je moj pomagač, premda prije njega nisam ni znao da mi je pomoć potrebna, priča jedan Zagrepčanin

 

Ovaj je vikend na Trgu dr. Franje Tuđmana bilo živahno i bučno, lavež se čuo i do obližnjeg Britanca, ali su Zagrepčani svu tu gužvu dočekali s osmijehom i odobravanjem.

Naša je ekipa bila i u nedjelju, kada se privodio kraju Festival pasa svih rasa, prvi te vrste u Lijepoj našoj, koji je ugostio brojne njuške u pratnji njihovih vlasnika, ali i stručne ljude koji su govorili o blagoslovima koje psi donose u obiteljske živote.

Festival je, uz sve ostalo, ukazao koliko čovjek zapravo može dobroga naučiti od svojih ljubimaca. Ovdje uistinu nije bilo važno tko je koje rase, psi nemaju politička ili ideološka uvjerenja, niti status na društvenim mrežama, svi su oni na ovom festivalu bili sestre i braća. Ako već nisu rasne, onda su itekako bile uočljive klasne razlike.

Bilo je to bolno očito kod švedskog stola za pse, oko kojeg su se organizatori posebno potrudili i servirali brojne poslastice. Oni psi koji su dolazili iz obitelji 'guzonja' samo bi, tek onako, pronjuškali ponuđenu hranu, a onda bi se njišući bokovima vraćali svojim bogatim gazdama koji ih, uzgred, vode na pedikuru i kad im na šapicama izrastu kurje oči.

 

No i površan promatrač odmah bi prepoznao udomljenog psa, oni su za švedskim stolom na festivalu režali i pokazivali očnjake, napetih tijela kao da im je svaki mišić spreman za napad na nekog uljeza. Udomljeni psi nisu se borili za obrok, borili su se za svaki zalogaj. Iskustvo i gladne oči razlikovali su ih od bogataških njuškica. Među njima je, ruku na srce, bio i pas novinara In Portala koji, siroče, jede isključivo konzerve kupljene na akciji, i to pred istekom roka trajanja.

Subotnje je prijepodne bilo rezervirano za niz edukacija koje će uvelike pomoći vlasnicima pasa, ponajprije onih s ulogom pomagača. Jedna od predavačica bila je i doktorica veterinarske medicine Maja Črnjević Diklić koja je otvorila vrlo važnu temu o ulozi pasa pomagača u životu osoba s invaliditetom.

Odnos koji čovjek ima s psom vodičem je međusobno ovisan i može se okarakterizirati kao veza privrženosti. I pas i čovjek jedno drugom pružaju osjećaj sigurnosti, no ljudi moraju razumjeti recipročni učinak koji njihovo ponašanje i kvaliteta odnosa s psima vodičima imaju na sposobnost pasa da održe zdrav, svrshovit životni stil bez stresa.

Na scenu je u popodnevnim satima stupila i udruga Šapica koja je vlasnicima demonstrirala kako treba pravilno češljati psa a da pritom i uživa, te kako ga okupati, a da iza sebe ne ostavi svinjac. Klub za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb otkrio je koje su to sve kinološke discipline za odgoj psa s karakterom i poslanjem, a na poligonu su se istovremeno odvijale još dvije aktivnosti - natjecanje za pse 'Odoli izazovu' te trikovi s trenerima 'Pokaži što znaš'.

Bilo je na Festivalu pasa svih rasa još svakojakih sadržaja, no poantu je najbolje objasnio jedan Zagrepčanin koji je došao u društvu svog 'avlijanera'.

- Moj Dante me naučio nebrojenim stvarima, zbog njega sam postao bolji čovjek. Recimo, naučio me da za pseću sreću ne treba puno, dovoljan je krov nad glavom, nešto hrane na stolu, uživanje u šetnji parkom i prirodom, i ono što je najbitnije - da imaš s kime to podijeliti. I zato ja nikad nisam bio bogatiji nego otkako sam udomio Dantea, ne zato što imam više novca i imetka, nego zato što me Dante naučio da je bogat čovjek onaj kojemu ne treba mnogo. On je moj pomagač, premda prije njega nisam ni znao da mi je pomoć potrebna - priča jedan Zagrepčanin koji je želio ostati neimenovanim.

Teško je bolje prenijeti poruku ovog festivala o odnosu psa i čovjeka. Festival na 'Tuđmanovcu' bio je kakofonija laveža, a oni koji su to doživjeli kao buku nisu ni zaslužili biti tu. Jer lavež nije buka, lavež je glazba. Na čovjeku je samo da prepozna melodiju.

Objavljeno: 09.10.2023