Postavlja se pitanje kako se roditelji trebaju odnositi prema činjenici da je tijelo njihova djeteta oskrnavljeno na tako bestijalan način? Kako sahraniti dijete bez dijela tijela u kojemu se krila njegova osobnost i karakter, u kratkom životu koji to dijete sigurno nije mazio?

Nije li znanstvena zajednica, bez obzira na mogućnost da se iza toga krije plemeniti cilj, ipak pretjerala alarmirajući javnost kako postoji hitna potreba za donacijom mozgova djece s autizmom, a sve u svrhu istraživanja kako bi se kasnije pomoglo u liječenju budućih generacija mališana s mentalnim ili nekim srodnim teškoćama?
U ovom novom apelu američkih znanstvenika nije posve jasno tko bi trebao dati odobrenje za darivanjem mozga djeteta koje više nije među živima, ali logično se pretpostavlja da bi to trebali biti roditelji. Djeca s Downovim sindromom, autizmom i drugim teškoćama teško mogu razumno donositi takve odluke. Pogotovu ako su na samrti!

Sporna inicijativa

No, postavlja se pitanje kako se roditelji trebaju odnositi prema činjenici da je tijelo njihova djeteta oskrnavljeno na tako bestijalan način? Kako sahraniti dijete bez dijela tijela u kojemu se krila njegova osobnost i karakter, u kratkom životu koji to dijete sigurno nije mazio? Ovdje nije riječ o darivanju organa poput bubrega, jetre ili gušterače, koji bi mogli spasiti drugi život kada je već donatorov skončan. Zahtjev za donacijom mozgova nesretne djece, dakle, nije potaknut altruizmom i željom da se pomogne teško bolesnima, već s jednim znatno prozraičnijim motivom: za laboratorijska istraživanja koja se (pre)često provode za čast i slavu znanosti i znanstvenika.
Inicijativu za donacijom mozgova djece s autizmom i drugim teškoćama potaknula je američki Nacionalni institut za zdravstvo (National Institutes of Health) koji u skorijoj budućnosti namjerava osnovati pet banaka u kojima će čuvati mozgove i moždana tkiva.
Znanstvenoj javnosti poznata kao NeuroBioBank, bit će jedinstveni izvor za istraživače i neuroznanstvenike, ali i izvor informacija za one roditelje koji su odluče donirati mozak svoga djeteta. U ovoj znanstvenoj instituciji vjeruju da će se donacija mozga izjednačiti s darivanjem ostalih organa.
"Umjesto da traže moždana tkiva potrebna za znanstvene studije iz razasutih banaka, istraživači će imati pristup uzorcima mozgova djece s auzizmom i drugim teškoćama na jednom mjestu ", rekao je Thomas Insel, direktor Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje.

Znanstveni razum i roditeljski osjećaji

"Iako je odluka da se mozak voljene osobe daruje znanosti može činiti uznemirujuće za mnoge od nas, moždano tkivo je dragocjen resurs koji omogućuje napredak u razumijevanju i liječenju neuroloških i psihijatrijskih poremećaja", rekao Story Landis, ravnatelj Nacionalnog instituta za neurološke poremećaje i moždani udar. "Donatori daju važan doprinos u promicanju znanja o strukturi i funkciji našeg najkompleksnijeg organa."
Potreba za donacijama mozga djece s autizmom, Downom i drugim teškoćama, postala je urgentna prošle godine nakon što se pokvario zamrzivač banke za mozak i moždana tkiva u Massachusettsu, kada je uništena trećina najveće svjetske zbirke uzoraka moždanog tkiva djece s mentalnim teškoćama.
Možda bi se i mogli uvažiti zahtjevi znanstvene zajednice da kojim slučajem nisu etički upitni. Nikako se naime ne može izbjeći pitanje koje je iznad bilo koje znanstvene etike i morala: a što je s osjećajima roditelja koji su ostali bez svoga djeteta?

M. Kristić

Objavljeno: 05.12.2013