PITANJE: L.N. (24) U vezi smo godinu dana, moja djevojka ima 22 godine i potpuno drugačiji stil života, obrazovane roditelje, financijski se ne mogu ni usporediti s njom. Živim sam s majkom, otac je bio alkoholičar i umro kad sam imao 15 godina

Mama je skoro potpuno slijepa, posljedica šećerne bolesti i živimo od njene skromne mirovine i mojih povremenih poslova. Studiram i nadam se ove godine ću završiti fakultet. Roditelji moje djevojke nisu zadovoljni našom vezom i otvoreno to pokazuju. Problem je i odvojenost, ja živim u drugom gradu. Financijski mi je teško češće je posjećivati, a i tada je problem što spavam u njezinoj kući. Koliko se veselim susretu s njom, toliko sam uznemiren svaki put zbog susreta s njezinima. Problem je i što ja teško i na kapaljku pokazujem svoje emocije, racionalan sam, totalna suprotnost njezinim stalnim izljevima emocija. Volim je, ali mislim da ne treba cijeli svijet gledati našu ljubav i to je često razlog naših svađa, koje, bojim se, mogu završiti i prekidom. Ona očekuje da je zovem nekoliko puta dnevno, šaljem SMS-ove i dolazim češće. Ne razumije da je meni sve to financijsko opterećenje, uz problem što majku ne mogu ostavljati samu jer teško funkcionira kad sam ja odsutan. Kako da joj objasnim i da ona shvati koliko je volim. Ne mogu postati teški romantik. Želim da me prihvati ovakvog kakav jesam.

ODGOVOR: Dragi L.N., često je teško uskladiti dva različita svijeta.  Ali, može se :)
Kad smo u vezi, često je potrebno prilagoditi se toj drugoj osobi, kao i ona nama. Želimo li dobru i kvalitetnu vezu, oba partnera se moraju prilagoditi, mijenjati neke osobine, shvaćanja pa čak i način funkcioniranja, naravno, u određenoj mjeri. Mijenjamo li se više od onoga što želimo, do mjere da se više ne osjećamo dobro u svemu tome, to je znak da smo pretjerali. Najbitniji je konsenzus, prilagoditi se partneru, ali na način da ipak sačuvamo svoje ja, jer nijedna krajnost nije dobra ni za nas ni za vezu.

Predlažem Vam da sjednete s curom i iskreno popričate  ili, ako Vam je lakše, napišite joj iskreno pismo. Otvorite joj se, recite sve što Vas muči i što predlažete da se situacija riješi. Budite  otvoreni prema partnerici, trudite se zajednički pronalaziti rješenja. Razumijem da možda niste navikli funkcionirati na takav način, ali vjerujem da ste se zbog ljubavi spremni potruditi. Ako se sada naučite dijeliti dobro i loše s partnericom, ukoliko dođu nove situacije bit će Vam lakše riješiti ih ako imate podršku ili savijet nekoga tko vas voli i razumije.
Napisali ste da teško pokazujete emocije, pretpostavljam da se osjećate neugodno kad kažete osobi koji volite - volim te, ili - fališ mi, ali, vjerujte, nakon što to joj nekoliko puta izgovorite ili napišete, velika je vjerojatnost da će Vam postati normalno. Izražavanje emocija se može naučiti. Ne kažem da joj to trebate govoriti u javnosti, pred svima, ako to Vama nikako ne odgovara. Možete ju iznenaditi da u društvu uhvatite trenutak i šapnete joj u uho. Sigurno ćete ju ugodno iznenaditi. Ako Vam ni to ne odgovara, pričekajte trenutak kada ćete biti nasamo, pa joj to recite.
Spomenuli ste i da Vaša cura teško razumije da joj se zbog financijskih razloga ne možete često javljati kao ni putovati do nje. Čest je problem da se teško zamisliti “u tuđim cipelama”. Teško je shvatiti nešto što nismo prošli. Porazgovarajte s curom  o tome kako Vam finacije trenutno ne dopuštaju neke stvari koje biste htjeli. Navedite joj konkretne primjere. Probajte zajedno doći do rješenja. Možda ona trenutno ima više mogućnosti da se  Vama javlja  ili dogovorite neki znak, npr. da joj Vi pozvonite i poklopite, pa Vas ona nazove. Isto tako za dolaske k njoj, objasnite joj da Vam trenutno toliko putovanja nije izvedivo. Ako imate mogućnosti, pozovite curu da dođe ki Vama u posjetu. Usto, možda će se ona kod Vas osjećati bolje nego Vi kod nje. Mamin invaliditet neka Vam ne bude zapreka. Možda će i mami biti ugodno družiti se s Vašom curom.
Objasnite curi kako se osjećate u prisustvu njezinih roditelja, pokušajte razumijeti i nju koja je između Vas, osobe koju voli i svojih roditelja, kod kojih još uvijek živi i na neki način ovisi o njima. Nekada se roditelji, nenamjerno, iz razloga da zaštite svoje dijete, previše brinu, pa pokušavaju utjecati na odluke svoje djece i kreirati im život. Budući da je Vaša cura pozvala Vas da joj dolazite u posjete, znaći da ipak ne dopušta da joj roditelji odlučuju o životu, i da ste joj bitni. Možda će roditelji, s vremenom, kad se stvari malo poslože, prihvatiti Vašu vezu.
I za kraj, veza se temelji na prilagodbi. Oba partnera moraju dati svoj doprinos. Pokušajte balansirati stvari kojima  možete  pridonijeti Vi i kojima Vaša cura može pridonijeti za vaš zajednički opstanak. Ako se volite i stalo vam je jedno do drugog, nemojte olako odustati, potrudite se i tražite zajednička rješenja za probleme koji Vam se nalaze na putu.
Želim Vam sreću u rješavanju situacija koje su Vam na putu i da što prije diplomirate i dobijete posao koji želite!
Katarina Friščić, dipl. sociolog

Objavljeno: 27.11.2013