Iako ne vide, slijepe osobe osjećaju planine na poseban način, imaju potrebu boraviti u prirodi i osjetiti prirodu  drugim osjetilima kada već ne mogu osjetilom vida jer uz dobru volju i dobre prijatelje sve se može

 

Na inicijativu poznatog slijepog planinara Feruča Lazarića i uz pomoć njegovih prijatelja planinara iz Istre, Zagreba i Ogulina u sklopu projekta Hrvatskog planinarskog saveza 'Pruži mi ruku' u suradnji s Planinarskim društvom Kozjak, organizirano je planinarenje na Kozjak.

Uz Feruča u avanturu su se upustili članovi Županijske udruge slijepih Split i udruge slijepih Istarske županije uz pratnju iskusnih planinara i domaćina iz Planinarskog društva Kozjak. U subotu, dan prije planinarenja bilo je organizirano druženje za sve okupljene u planinarskom domu Putalj, uz dobro raspoloženje i pjesmu. Kao vrhunac druženja, poznati alpinist Stipe Božić svojim je prisustvom uveličao navedeni događaj.

 S planinarima je podijelio svoje uspomene i anegdote s brojnih putovanja i osvojenih svjetskih vrhova. U nedjelju, nakon doručka planinari su hrabro krenuli u osvajanje vrha Kozjaka. Uspon je za sve bio dojmljiv, dan je bio prekrasan, društvo dobro raspoloženo i svaki korak zanimljiv i nepredvidljiv i tako sve do vrha. Vrh Kozjaka je osvojen uz podršku iskusnih planinara, prijatelja Feruča Lazarića i planinara iz Planinarskog društva  Kozjak, glavnog vodiča Ivicu i Planinarskog društva Mosor. Za slijepe planinare ovo je bio nezaboravan uspon.

Ovo je samo jedan od vrhova koji slijepi planinari uz pomoć svojih prijatelja planiraju osvojiti te ovom prilikom zahvaljuju na pomoći i podršci svojih prijatelja. Iako ne vide, slijepe osobe osjećaju planine na poseban način, imaju potrebu boraviti u prirodi i osjetiti prirodu  drugim osjetilima kada već ne mogu osjetilom vida jer uz dobru volju i dobre prijatelje sve se može.

Slijepe osobe mogu planinariti kao i osobe bez oštećenja vida. Kako? Uz male, ali značajne prilagodbe. Uz slijepu osobu uvijek planinare iskusni planinari. Ispred slijepe osobe hoda osoba bez oštećenja vida koja na leđima nosi ruksak, slijepa osoba u jednoj ruci drži štap za planinarenje kojim opipava teren i koji mu daje stabilnost, a drugom se rukom drži za ruksak planinara ispred sebe. Tako slijepa osoba može osjetiti, penje li se osoba ispred nje ili se spušta, treba li hodati ravno, lijevo ili desno.

Za vrijeme planinarenja, planinar koji je vodič slijepoj osobi opisuje sve što se nalazi oko njih s posebnim naglaskom na stazu. Opisuje, radi li se o zemljanoj stazi, stjenovitoj, ima li grmova i drugog  raslinja, nezgodnih dijelova staze koji se prolaze s posebnim oprezom. Za slijepu osobu, veoma je važno da prati svog vodiča, sluša njegove upute i da su kao par usklađeni te da se jedan drugome prilagođavaju.

Ako ste pomislili da slijepoj osobi nije mjesto u planinama pošto ne može vidjeti što se nalazi oko nje, grdno ste se prevarili. Osjetilo vida nije jedino osjetilo koje imamo, divno je osjetiti vjetar koji huče planinom, sunce koje nas grije, čisti i svježi zrak u plućima, miris netaknute prirode, mir i spokoj koji donose planine i osjećaj veće nadmorske  visine. Težak i zahtjevan uspon vrijedan je nagrade koju nam daruju planine.

Objavljeno: 14.11.2022