Program HandbALL IN kroz sport stavlja naglasak na poticanje inkluzije djece s teškoćama u razvoju u zajednicu u kojoj žive, a verificirala ga je Agencija za odgoj i obrazovanje

 

HandbALL IN je sportski inkluzivni program za djecu i mlade s teškoćama u razvoju i kao takav prvi je u Republici Hrvatskoj, a djeluje na području Zagreba, Metkovića, Sinja i Sarajeva.

Iza ovog jedinstvenog projekta stoje naše proslavljene sportašice Ivanka Momčilović i Maida Arslanagić, koje su za svoje profesionalne karijere bile jedne od zaštitnih lica hrvatskog ženskog rukometa.

Program HandbALL IN kroz sport stavlja naglasak na poticanje inkluzije djece s teškoćama u razvoju u zajednicu u kojoj žive, a verificirala ga je Agencija za odgoj i obrazovanje.

- Nakon dugogodišnje rukometne karijere pronašla sam način kako spojiti svoje dvije velike ljubavi, sport i rad s djecom. Iskustvo rada s djecom i mališanima s teškoćama u razvoju iz logopedskog kabineta prenijela sam na sportski teren i radionice, stvarajući nove projekte i aktivnosti - započinje priču Arslanagić.

 

Danas je Maida, uz sve ostalo, magistrica logopedije i sportskog menadžmenta, trenerica rukometa i fitnesa, Floortime praktičar, TalkTools terapeut te licencirani Autism Fitness trener. Iza nje je dva desetljeća profesionalne sportske karijere u kojoj je uknjižila brojne medalje te klupske i reprezentativne naslove. Za žensku je rukometnu reprezentaciju nastupila više od stotinu puta.

Bogate reference krase i Ivanku Momčilović, trenericu rukometa i voditeljicu sportske rekreacije za osobe s invaliditetom. Koordinatorica je i trenerica programa HandbALL IN, što projektu uistinu daje 'dodatnu vrijednost', jer Momčilović nije samo bivša reprezentativka, nego i četverostruka osvajačica Prvenstva Hrvatske te tri pokala Kupa RH dok je nosila dres RK Podravke iz Koprivnice.

 

- Maida je 2019. godine objavila na društvenim mrežama da projekt kreće s radom i odmah sam je kontaktirala sa željom da se i ja priključim i pomognem joj u realizaciji programa - govori Momčilović.

- Već drugi dan postala sam dio tima. Početak je bio težak, kao i svaki početak. Krenuli smo s petero djece, a danas, tri godine kasnije, imamo više 110 djece i djelujemo u četiri grada.

Financijski su, veli Momčilović, sve same pokrivale, uz osobne kontakte i poznanstva. U organizacijskom dijelu imale su tek potporu kolega iz Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce iz Zagreba, u sklopu njihovog programa 'Moje pravo na igru i sport'. Nakon nekoliko mjeseci djelovanja pod okriljem Centra Sunce odlučile su se odvojiti radi lakšeg širenja programa i razvijanja novih mogućnosti.

- Početak je bio težak, puno je bilo tu ulaganja truda, vremena i novaca, a konkretne pomoći od nadležnih institucija, sportskih saveza, nažalost nije bilo - nadovezuje se Arslanagić.

- Tek sada, nakon što ulazimo u četvrtu školsku godinu, vidimo da se sav trud i upornost isplatila. Ove godine prošli smo na natječaju za sufinanciranje sportskih programa poticanja lokanog sporta od Ministarstva turizma i sporta, što nam je značajno olakšalo samu realizaciju programa. Od svih gradova najteže nam je u Zagrebu, gdje imamo i najviše djece te velike liste čekanja za nove upise. Pomoć gradskih ustanova nemamo. U ostalim gradovima iza nas stoje gradske ustanove i gradonačelnici koji financiraju program u potpunosti i upravo iz tog razloga je on tamo besplatan za sve korisnike.

Je li rukomet za njihove korisnike svojevrsna terapija, kako na ovaj program reagiraju djeca s teškoćama, ponajprije ona iz autističnog spektra, pitamo djevojke.

- Kako bi program bio što kvalitetniji i uspješniji, uključen je i veliki broj terapeuta volontera u program poput logopeda, edukacijskih i radnih terapeuta, bihevioralnih terapeuta, učitelja i odgojitelja - napominje Momčilović.

- Svi zajedno svojim savjetima podižu kvalitetu treninga te teže k tome da se svakom polazniku omogući inkluzija na terenu. S jednim dijelom djece mi koristimo upravo sport kao alat za rad na određenim terapijskim ciljevima unutar skupine koje postavljaju naši terapeuti.

U realizaciji programa vodi se računa o samom pristupu, pristup je individualiziran i u tome im pomažu volonteri, asistenti u treningu. U samom radu koriste razne metode karakteristične za rad s djecom s teškoćama u razvoju poput modeliranja, a prostor za treniranje, dakako, mora biti prilagođen djeci.

- Koristimo razne oblike vizualne podrške kako bi se polaznicima olakšalo anticipiranje događaja, praćenje treninga i izmjene aktivnosti na treningu. Posebna se pažnja pridaje verbalnim uputama koje su jezično pojednostavljene. Naravno, koristimo i alternativne sustave komunikacije poput PECS-a, komunikacijskih knjiga, komunikacijskih ploča, i slično. S obzirom da ovo nisu klasične sportske aktivnosti, svako dijete će dobiti određeni terapijski pristup od strane našeg tima terapeuta i jednim dijelom ovo jest svojevrsna terapija za djecu s teškoćama - navodi Arslanagić.

- Vidi se veliki napredak u poboljšanju socijalnih vještina, porast samopouzdanja i samopoštovanja, poboljšanje koncentracije i pažnje te motoričkog funkcioniranja. Djeca su slobodnija, pokretnija i s veseljem dolaze na treninge - dodaje Momčilović.

 

Naše trofejne rukometašice imaju i poruku za roditelje djece s teškoćama u razvoju, ponajprije onu iz autističnog spektra, a svodi se na zaključak: ne pretjerujte s aktivnostima i terapijama!

- Često se kao terapeut susrećem s roditeljima koji od silne želje da pomognu svome djetetu preopterete dijete s raznim terapijama, radionicama i aktivnostima. Mišljenja sam da je ponekad manje bolje i kvalitetnije za dijete - tvrdi Arslanagić.

- Treba se savjetovati, slušate stručnjake/terapeute i napraviti prioritet djetetovih i osobnih aktivnosti. Ne morate isprobati svaku novu aktivnost ili terapiju za koju čujete od drugih ili za koju pročitate na internetu. Sve to košta i nemojte trošiti novac nepotrebno jer sam sigurna da imate već poprilično puno izdataka.

- Za one koji se boje ili misle da njihovo dijete ne može pratiti sport i raditi sportske aktivnosti, nemojte se bojati - poručuje Momčilović.

- Sport ne poznaje granice i nema nikakvih prepreka za vaše dijete. Ako ga ne možete uključiti u organizirane sportske aktivnosti prilagođene djeci s teškoćama u razvoju, izađite s djetetom van, šetajte, odvedite ga u prirodu ili park te zadovoljite tu primarnu potrebu za kretanjem i zrakom koju svi mi imamo.

 

Objavljeno: 24.10.2022