Slijepe  osobe su najteže zapošljiva skupina, u Hrvatskoj je oko 180 radno sposobnih slijepih i slabovidnih koji se žele uključiti na tržište rada, ali nemaju mogućnosti

Udruga slijepih Bjelovar prošli je tjedan održala tiskovnu konferenciju na kojoj je  predstavila  projekt 'Korak koji nedostaje', u organizaciji Hrvatskog saveza slijepih.
Dražen Kokotić, predsjednik Udruge slijepih Bjelovar, rekao je da putem ovog projekta žele pronaći posao članovima Udruge, što nije nimalo lak posao.
– Udruga slijepih Bjelovar se uključuje većinom u sve projekte, a ovo je projekt u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih, gdje smo pozvali goste kao Udrugu slijepih Pakrac, Daruvar, Čakovec, Varaždin i Koprivnica. Nadamo se da ćemo putem ovog projekta uspjeti zaposliti naše nezaposlene članove. Udruga slijepih Bjelovar broji 153 člana, koja nisu zaposlena i pokušat ćemo putem ovog projekta zaposliti neke od naših članova. Poslove tražimo sa svake strane; pokušavamo kao maseri, informatičari, imamo čak i pravnika koji je radio kod nas u udruzi, ali je sad opet bez posla. Također je jedna osoba bila zaposlena u bolnici, ali i ona je trenutno nezaposlena. Problem je i u tome što neke ustanove nemaju razumijevanja za slijepe osobe - kazao je predsjednik Udruge.
Dario Anušić, suradnik za promociju asistivne tehnologije za slijepe u Hrvatskom savezu slijepih, rekao je kako projekti poput ovoga imaju veliku važnost jer utječu na kompetentnost, ali i samopouzdanje slijepih osoba.
– Bio sam na projektu Učinite prvi korak 2015. i 2016. godine i mogu reći da je projekt bio dosta koristan za dizanje samopouzdanja i kompetencija na tržištu rada, kao i pisanje životopisa, a bilo je tu i raznih savjeta kako se pripremiti za razgovor s poslodavcem. Od ovih radionica očekujem da će još više povećati moje kompetencije - napomenuo je Anušić.
– Vid sam izgubio u 28. godini, a završio sam srednju školu, smjer tehničar za elektroniku. Kasnije sam išao na razne informatičke tečajeve, studirao sam strojarstvo, ali, nažalost, studij nisam završio zbog gubitka vida. Prije dvije godine sam završio tečaj za masera jer sam si želio osigurati egzistenciju, ali zadnje dvije godine dosta radim s čitačima ekrana, mislim da bih mogao proširiti svoje znanje u informatici i možda tu napredovati. Trenutno radim u Savezu slijepih na javnim radovima kao suradnik za promociju asistivne tehnologije za slijepe.
Andreja Veljača, izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih i voditeljica europskog projekta 'Korak koji nedostaje' rekla je nešto više o samome projektu, ali i o problemima s kojima se slijepi svakodnevno susreću.
– Projekt je financiran od strane Europskog socijalnog fonda, a usmjeren je jačanju socijalizacijskih vještina i radnih kompetencija slijepih osoba, za njihovo uspješnije uključivanje u tržište rada. Europska unija financira projekt u stopostotnom iznosu, vrijedan je milijun i 350 tisuća kuna. Nadam se da ćemo, iako nam nije cilj, barem nekoliko članova slijepih koji će se uključiti u ovaj projekt zaposliti.
– Obzirom da smo već radili projekte podrške za slijepe, kako bi se lakše zaposlili, prepoznali smo dvije osnovne aktivnosti, a to je njihovo jačanje soft vještina; pisanje zamolbi, životopisa i sve ono što ih čini konkurentnima na tržištu rada i, s drge strane, moći će se uključiti u osposobljavanje u verificirane programe, za ECDL diplomu – znači, informatika, odnosno korištenje računala pomoću asistivnih tehnologija za slijepe i 6 osoba će biti uključeno u verificirani tečaj za medicinskog masera. Kroz projekt će biti 100 ljudi uključeno u info radionice, od toga će njih 32 biti uključeno na programe edukacija, rehabilitacijsko-edukacijskih programa, i od 32 će 16 biti uključeno u programe verificiranih masera i ECDL-ova. Projekt traje ukupno 24 mjeseca, rekla je voditeljica projekta Andreja Veljača.
Veljača je također istaknula da je u Hrvatskoj oko 180 radno sposobnih slijepih i slabovidnih koji se žele uključiti na tržište rada, ali, nažalost, nemaju mogućnosti.
– Statistike nam govore da su slijepe osobe na dnu spremnosti poslodavaca da zapošljavaju i da stereotipi i predrasude postoje najviše prema slijepim osobama, te da su najteže zapošljiva skupina od kategorija osoba s invaliditetom. Moram reći da nažalost pravilnik koji bi trebao regulirati i dati prednost pri zapošljavanju govori da osobe s invaliditetom imaju prednost pod jednakim uvjetima; jako je teško reći što to znači, ali u praksi to izgleda tako da se često izigraju stvari, pa tako primjer; Opća bolnica Varaždin, naš član, telefonist po struci, zadovoljava sve formalne uvjete, bolje je napisao pismeni dio testiranja – nije izabran i nije dobio posao, već ga je dobila osoba bez invaliditeta. Nikada nećemo biti jednaki jer ja, kao slijepa osoba, kada dođe usmeni dio razgovora, nikad neću ostaviti takav dojam jer dolazim u nepoznat prostor, među ljude koje ne vidim i nikad taj dojam neće biti takav kao što će to biti dojam videće osobe - rekla je Andreja Veljača.
Anita Blažinović

Objavljeno: 31.01.2019