Tko ima pravo na znak pristupačnosti?

Apsurd je da građani koji su potpuno pokretni ostvaruju ista prava kao osobe koje su teže pokretne

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju na snagu je stupio EU znak pristupačnosti za osobe s invaliditetom. Pri tome neki članci važećeg zakona i Pravilnika o znaku pristupačnosti nisu usklađeni sa EU znakom. Na znaku piše: "Ovaj znak pristupačnosti omogućava korisniku parkiranja na posebno označenim parkirnim prostorima za osobe sa težom pokretljivošću. Unatoč tome Ured državne uprave koji izdaje javnu ispravu, EU znak, radeći po važećoj i neprilagođenoj regulativi po našem mišljenju dodjeljuje protuzakonito znakove.
Nažalost, u važećem Pravilniku o znaku pristupačnosti koji je na snazi od 15.srpnja.2008. godine nadležni nisu promijenili Članak 2., iz njima poznatih razloga, prema kojem: "Pravo na znak pristupačnosti ima osoba sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto.“, a trebali su jer već tada se znalo da danom ulaska Hrvatske u Europsku uniju počinje biti ispravan EU znak kao javna isprava koja se smije dodijeliti isključivo korisniku koji po rješenju stručne komisije ulazi u grupu osoba sa težom pokretljivošću. Učinjen je propust te Ured državne uprave izdaje ispravu – EU znak, radeći po važećem Članku 2., koji predviđa dva kriterija, koristeći se sa oba, jasno je da EU znakovi završavaju i u pogrešnim rukama što je protuzakonito. Apsurd je da osobe koje su potpuno pokretne ostvaruju ista prava kao osoba  koja je teže pokretna.

Sporna uredba

Poradi ovog propusta Ured državne uprave koji izdaje javnu ispravu-EU znak, radeći po važećem Članku 2. izdaje rješenja na kojima podnosiocima zahtjeva za dobivanje EU znaka u rješenju piše:“Nakon provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovo upravno tijelo je utvrdilo da je zahtjev osnovan te je sukladno odredbama Članka 2. i 4. Pravilnika o znaku pristupačnosti(„ Narodne novine“,broj :78/08), riješeno kao u izreci.“ Jasno je da zahtjev nije osnovan za osobe koje nisu teže pokretne, pa unatoč tome rješenjem im izdaje EU znak pristupačnosti i svjesno im se protuzakonito na godinu dana odobrava da krše regulative Europske unije.
Člankom 11. definira se prelazni period, ali nekorektno je da će svi znakovi izdani sukladno važećem Članku 2. vrijediti 12 mjeseci od prijama Hrvatske u EU. Korektno i po zakonu smjeli su se propustiti jedino stari HR znakovi koji su dobiveni po rješenjima koja korisnike znaka prepoznaje kao osobe sa težom pokretljivošću. Trebalo je prije ulaska u EU napraviti separaciju među znakovima na one koji će se moći legalizirati i time dobiti EU znak, te oni koji nemaju osnove za to. Ova odredba daje pravo korisnicima koji nemaju pravo na EU znak pristupačnosti, korisnicima koji su ga dobili sukladno rješenjima u kojima nema spomena o težoj pokretljivosti da godinu dana koristite ionako premali broj parkirnih mjesta namijenjenih korisnicima osobama s težom pokretljivošću. Kako se mogla dozvoliti jedna takva protuzakonita radnja i tko je odgovoran, obzirom na ignoriranje nadležnih?

Tko je nadležan za problem prustupačnosti?

Jasno  je definirano kako treba izgledati Znak pristupačnosti, te ne znam kako se može dozvoliti da osobe s invaliditetom prilikom podnošenja zahtjeva za dobivanje znaka kroz biljege uplaćuju 70 kuna u državni proračun za komad papira koji ne ispunjava namjenu u Hrvatskoj kao ni u EU. Ovo nije jedina nepravilnost, zastrašujuće je da tiskanica EU znaka –javna isprava bude nevažeća poradi zaboravljene zaštite koja EU znak štiti od zloporabe skeniranjem , te ima i  pravopisnu pogrešku! Slijedom navedenog u Hrvatskoj i nakon dva mjeseca od ulaska u Europsku uniju  nemamo važeći EU znak što je sramotno i ukazuje na nemar nadležnih. Nedopustivo je da se situaciji koju smo očekivali ulaskom u EU i znali da treba biti riješena do tada, još uvijek ne nazire pravovaljano rješenje te se nameće mišljenje kako su odgovorni za trenutno stanje ili nesposobni ili ne rade svoj posao.
Udruga PINO iz Splita te njezin predsjednik Petar Periš upozorili su Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo unutarnjih poslova i Pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom na problem koji žurno treba riješiti, ali iz kontakata s njima nisu došli do rezultata jer u svakom navedenom ministarstvu smatraju da nisu nadležni za tu problematiku. Stoga su uputili zamolbu Predsjedniku Vlade kako bi se organizirao tripartitni sastanak kompetentnih djelatnika iz navedenih Ministarstava i zajedno otklonili problem. Shemu koju su izradili u udruzi PINO pokazuje kako treba uzgledati regulativa da bi se u Hrvatskoj  legalno dijelili EU znakovi pristupačnosti.

Božica Ravlić