PITANJE: (I. M.) Poštovano uredništvo In-Portala, trebao bih savjet. Smatram da bi mi dobro došla i psihološka pomoć, jer sam zapao u ljubavnu depresiju iz koje se ne znam izvući te mi je počela ozbiljno utjecati na svakodnevni život, a trpim i tjeskobu. Ukratko, osoba sam s cerebralnom paralizom

Psihički, umno, intelektualno, sasvim sam normalan, osim što sam jako sramežljiv u društvu sa suprotnim spolom i malo sam zatvorena osoba dok sam s ljudima koje još ne poznajem dobro, osim ako sam na chatu. Na gornjem djelu tijela nemam nikakvih kontraktura i s rukama mogu raditi sve potpuno normalno te nisam ružan. Hodam uz pomoć štaka ili me se vodi za ruku. U 29 godina života nikad nisam bio ni u jednoj pravoj vezi. Tek sam s jednom curom prije četiri godine bio u nečemu što je veoma kratko meni ličilo na neku vrstu veze jer smo se dosta družili, ta cura mi je posvećivala više vremena nego i jedna prijateljica do tada. Od iste sam cure na jednoj zabavi na koju smo išli dobio i jedinu ponudu za seks koju sam odbio iz više razloga.

"Čini mi se da je ljubavni i seksualni život osoba s invaliditetom u modernom društvu tabu tema o kojoj se ne govori"

Tijekom školovanja sam imao puno prijateljica zajedno s ostalim kolegama u razredu sa CP-om jer smo neke predmete slušali zajedno s dva “normalna” razreda u sklopu programa "integracije". Osim toga, mnoge cure su često dolazile k nama kad bi im trebalo nešto pomoći iz predmeta koji su nama išli (informatika, popravak kompjutora). One su nam bile u većoj ili manjoj mjeri zahvalne i dosta smo se svi skupa družili, ali nikad to druženje nikome od nas nije preraslo u nešto veće ili u nekakvu vezu. Slična druženja su se nastavila i danas kroz naše udruge čiji smo članovi. Ja sam svaki put kad bi nekoj curi dao do znanja da mi se sviđa doživio razočaranje i isprike u stilu: “Ti si meni super dečko, ali ja na tebe gledam kao na prijatelja“.
Dobro, moram priznati da sam se ja uvijek zagledao u neku atraktivnu curu s kojom sam otpočetka znao da nemam ama baš nikakve šanse, osim možda u slučaju da sam Todorićev sin. ALI SRCU I NE MOŽEŠ NAREĐIVATi NA KOGA ĆE PRORADITI.
Prije nešto više od dvije god upoznao sam slučajno jednu curu s kojom sam se vremenom počeo, za moje pojmove, puno družiti - do čak dva puta tjedno, puno smo se dopisivali preko Facebooka i SMS-ova. Postepeno sam otkrio da cura voli  jako puno stvari koje i ja volim. Studira informatiku, voli kompjutore, kompjutorske igre, znanstvenu fantastiku,  najdraža serija joj je Big Bang Theory u kojoj su glavni likovi štreberi i geekovi koji u seriji imaju sličnih problema s vezama kao i mi sa CP, načitana je i ima široko znanje u gotovo svim područjima, vrlo osjećajna, možda malo sramežljiva, voli geek stvari, ali ne skupe, i sretna je kad god sam joj poklonio neku sitnicu. Prosječno je lijepa, ali ništa ekstra kao druge cure u koje sam bio zagledan.
Počeo sam shvaćati da je volim kada se ovo ljeto nismo dugo vidjeli a pogotovo otkad je prije dva tjedna počela raditi kao konobarica. Uhvati me ljubomora kad pomislim da poslužuje pijane dečke.
Problem je u tome što ona ima dečka i što ga izgleda stvarno voli. Naime, bila im je veza prošlo ljeto u krizi i tada sam joj ja savjetovao da se bori za njega ako ga voli. Poslije su izgladili stvar.

"Društvo se prema nama ponaša kao da mi nemamo osjećaje i sposobnost da nekog volimo, također da imamo potrebu naći sebi srodnu dušu i biti voljeni. Roditeljska ljubav, nažalost, čovjeku ne može biti dovoljna"

Ja sam joj prije par dana priznao da gajim osjećaje prema njoj, ali sam to vjerojatno loše izrazio, jer sam se opravdavao s činjenicom da se mi osobe s posebnim potrebama lako zaljubljujemo u osobe s kojima provodimo puno vremena te sam joj rekao da je najbolje da se maknem od nje dok se ne odljubim. Prvi put nisam dobio izričito odbijanje već diplomatski odgovor u kojem je ona rekla da se ne brinem, da sve razumije, da će mi dati koliko god trebam vremena te da je ona imala sličan problem u srednjoj školi.
Sad vidim da sve teže podnosim odvojenost do nje i da sam došao u zbilja loše stanje jer se ne mogu posvetiti ni jednoj uobičajenoj životnoj aktivnosti kojom sam prije kratio vrijeme, kompjuterskim igricama, gledanju znanstveno-fantastičnih i humorističnih serija te vježbanju s utezima. Ništa mi se neda i povremeno imam potrebu zaplakati zbog boli, ali nekako se suzdržavam jer mi roditelji imaju i mnogo svojih problema. Uglavnom financijske naravi zbog ove krize,  otac je nezaposlen već tri  godine i opterećeni smo kreditima, pa su i roditelji dosta neraspoloženi zbog navedenih stvari. Prošli put kad sam bio ovako zaljubljen oporavio sam se tek kroz nekih 6-8 mjeseci, s tim da sam tada imao puno bolju situaciju unutar obitelji, pa sam to nekako lakše podnio.
Roditelji mi zapravo ne znaju koliko sam loše, nisam im još ništa rekao, a oni moje neraspoloženje nisu još primijetili jer se trudim bit ok pred njima.
Ja i moji prijatelji po ovom pitanju nikada nismo dobili nikakvu stručnu pomoć unutar škola i udruga čiji smo članovi. Čini mi se da je ljubavni i seksualni život osoba s invaliditetom u modernom društvu tabu tema o kojoj se ne govori, a u Hrvatskoj imamo, čini mi se, više od 10 posto ljudi s nekom vrstom posebnih potreba. Društvo se prema nama ponaša kao da mi nemamo osjećaje i sposobnost da nekog volimo (gajimo romantične osjećaje), također da imamo potrebu naći sebi srodnu dušu te da budemo voljeni. Roditeljska ljubav, nažalost, čovjeku ne može biti dovoljna.
Da smo kroz naše školovanje i udruge dobili potrebno znanje i pomoć u vezi ovih ljubavnih tema vjerojatno se danas ne bih osjećao tako loše i možda bih imao više uspjeha kod cura. Nadam se da ćete mi pomoći.
ODGOVOR: Nije nam želja utješiti  vas savjetima i statistikama o vezama između osoba s invaliditetom i onih koje zovemo zdravi. Odmah ćemo vam reći - kada volite,  nebitno je jeste li zdravi, pokretni, ili u potpuno oduzeti. Osjećaje doživljavamo i prolazimo kroz njih na potpuno isti način imali invaliditet ili bili potpuno zdravi.  Problem koji često vidim kod osoba s invaliditetom je njihovo skrivanje iza invaliditeta. U njemu veliki dio ove populacije nalazi  razlog neprihvaćanja, neispunjenih ljubavnih i seksualnih želja. Kažete da ste zatvoreni zbog svog invaliditeta, mislite da ne bi bili sramežljiva osoba i da ste rođeni kao zdrava beba? Odgovor ste dali sami, na chatu ste slobodni, nemate kočnice koje ste si sami postavili. Otvoreno komunicirate, taj stav  sada prenesite u svakodnevni život.

"Društvo u kojemu živimo je zatupljeno, ograničeno, ali i vi ga podržavate svojim skrivanjem"

Nesigurnost koja se osjeća u vašim rečenicama slika je velikog dijela žena i muškaraca koji su sebe svrstali u manje vrijedne i misle kako nemaju pravo na sve aspekte života. 

Društvo u kojem živimo je zatupljeno, ograničeno, ali i vi ga podržavate svojim skrivanjem. Ne želim vas povrijediti, samo potaknuti da shvatite kako ljudi sebi neće dati dovoljno vremena da vas upoznaju i uvide tko ste vi u biti. Jeste li borac ili tihi sudionik koji klizi kako ga život nosi, sami stvorite sliku koju će ljudi vidjeti i prihvatiti. Ljepota života upravo je u različitosti. Garantiram vam da čak i da imate tijelo Erosa, u grčkoj mitologiji boga ljubavi, strasti i seksualne požude, pa i njegova krila, s glavom punom sumnji i strahova teško ćete ostvariti vezu. Prirodno je da vas privuče vanjština, to je ono što prvo vidite ali, kao što ste naveli, vezali ste se uz djevojku koja je prosječna. To i jest bit ljubavi: volimo osobu, ne njezin izgled, zdravstveno stanje,  status u društvu, godine.  Razvijanjem vlastite osobnosti koja je skup emocija, stavova i pratećeg ponašanja privlačimo u svoj život osobe slične nama. Napisali ste divno, iskreno pismo, poslali ga i dozvolili da bol izađe u javnost. Vi ste jaka osoba, zaljubljeni ste, dozvolite si da plačete. Suze su vaše emocije, ali razumijem - ne želite povrijediti roditelje.

"Prihvaćanjem sebe, voljenjem sebe - tako možete dovesti ljubav u svoj život"

Dozvolite sebi, nađite vrijeme i prostor da tuga izađe iz vas. Skupite hrabrost, ne skrivajte se, pokažite svoje osjećaje, nastavite se družiti s djevojkom koju volite. Tek kada vam otvoreno kaže da vas želi samo kao prijatelja imate razlog za tugu. I tada nije vrijeme za očaj, i pustinja je asocijacija suhog, mrtvog mjesta iako je utočište mnogim živim bićima koja se skrivaju kako bi sačuvala vlagu. Kada smo razočarani, reagiramo povlačenjem u sebe, proživljavanjem boli s vlastitim mislima. Nemojte se tješiti da je kriv sustav koji vas nije naučio kako se nositi s ljubavlju i seksualnošću, nitko vas na to ne može pripremiti.  Općenite informacije dostupne su vam, a kako ćete doživjeti i proživjeti svoje emocije to je slika vas. Svi smo različiti, s drugačijim očekivanjima, stavovima, strahovima, to što se osjećate loše samo vi možete promijeniti. Osjećate li da vam je potrebna psihološka pomoć potražite je, nekada je i razgovor s bliskom osobom dovoljan da osvijestite probleme koji vas opterećuju i nađete rješenje.  Prihvaćanjem sebe, voljenjem sebe - tako možete dovesti ljubav u svoj život.

In-Portal

Objavljeno: 27.08.2013