Tako malo empatije, humanosti, elementarnog kućnog odgoja treba kako bismo shvatili koliko je zapravo teško biti osoba s invaliditetom u socijalno neosjetljivom društvu. Na to je ukazao splitski vozač Ante, koji se zauzeo za jednog mladića sa stopostotnim invaliditetom i tako osvojio brojne simpatije unutar OSI populacije

 

Brojne su reakcije osoba s invaliditetom na ljudski čin vozača autobusa u Splitu, identificiranog tek imenom Ante, koji se pred ruljom nepristojnih putnika zauzeo za jednog mladića u invalidskim kolicima. Takav čovjek, taj vozač Ante, istinski je heroj osoba s invaliditetom, glasio je jedan od komentara na društvenim mrežama.
Kako prenosi Slobodna Dalmacija, slučaj se dogodio u srijedu ujutro  u Splitu, na Žnjanu. Jedan od svjedoka ovog događaja redakciji Slobodne Dalmacije poslao je e-mail, koji i In Portal prenosi u cijelosti:
"Poštovani. Ovim putem vam želim pohvaliti vozača Prometa koji je 8. kolovoza vozio liniju br 15 kroz jutro. U ovoj priči on je vozio liniju koja je išla u 10:10 s Duilova. Naime, dolaskom na Žnjan na glavnu stanicu, ispod nizbrdice bus je stao, a za volanom na prvi pogled vozač malo luđe glave - crne očale, tetoviran, pravi komad čovika. Na prvu možda odaje dojam da je 'zafrkan' i da se nije za igrati se s njim. Upravo taj vozač, koji nam se poslije predstavio imenom Ante, ne samo da je čovjek nego i oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakve je danas teško naći i da se traži i mikroskopom. Dakle, staje bus a na stanici momak u kolicima, 100-postoni invalid, digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac. Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima. Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima , neobazirući se na njega samo da što prije uđu da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer se na rampi za invalide nalazilo putnika a dečko u kolicima ostao van. Sada dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem! Kada je to sve vidio naredio da se bus isprazni, da svi izađu vani i na fin način rekao putnicima da su sve, a ne sugrađani kakve ovaj grad očekuje. Onda je rekao nekoliko rečenica da se cijeli bus posramio: 'ŽALOSNO JE DA JA OD 35 GODINA MORAM VAMA OVDJE NA OVAKAV NAČIN DRŽATI SAT KULTURE , LJUDSKOSTI. I PSIHOLOGIJE. SRAMITE SE! KAKO STE ODGOJILI SVOJU DICU I UNUČAD KADA SE VI OVAKO PONAŠATE. VIDITE LI SEBE U ŠTO STE SE PRETVORILI?'
Tada je u autobusu nastao muk. Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on i ugasio bus i rekao da neće krenuti dok god svi ne izađu vani i prvo invalidna osoba u kolicima uđe. Kada su vidjeli da ta “luda” dobra glava našeg vozača misli ozbiljno i da ima muda svi ti što su se gurali su napustili bus..tada je jedan čovjek spustio rampu invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte. Vozili smo se s njim do Pazara gdje je on izašao nakon sto mu je vozač spustio rampu. Taj osmjeh poštenjačine i ljudine od vozača nikada neću zaboraviti. Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak. Momak koji je osoba s invaliditetom mu je stisnuo ruku i zahvalio da su nama došle suze u oči. Vozač je njegov heroj njegov zaštitnik. Mislim da to i zaslužuje. Neka im ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost se ne viđa često. Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela. Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dite u VELIKOG ČOVJEKA."
Božica Ravlić

Objavljeno: 09.08.2018