Priča o Patricku Bouvieru Kennedyju zapravo ukazuje na ogroman napredak u neonatalnoj skrbi u proteklih pola stoljeća jer bi njegova bitka za život danas imala posve drugačiji ishod

A merička je nacija u ljeto prije pedeset godina bila zaokupljena medicinskom dramom koja je danas uglavnom zaboravljena, očajničkim nastojanjem da se spasi život Patricka Bouviera Kennedyja, prvog djeteta američkog predsjednika rođena za njegova mandata u Bijeloj kući još od 19. stoljeća, piše New York Times.
Rođen carskim rezom pet tjedana prerano, 7. kolovoza 1963. u bolnici u zračnoj bazi Otis u Cape Codu, Patrick je težio 2,11 kilograma i odmah zapao u probleme s disanjem. Umro je 39 sati nakon rođenja kao žrtva tada najčešćeg uzroka smrti nedonoščadi - hijalinsko membranske bolesti, odnosno respiratornog distres sindroma, stanja koje je tada života stajalo 25 tisuća beba na godinu u SAD-u, a javljalo se zbog nedovoljno razvijenih pluća.

Priča o Patricku Bouvieru Kennedyju zapravo ukazuje na ogroman napredak u neonatalnoj skrbi u proteklih pola stoljeća jer bi njegova bitka za život danas imala posve drugačiji ishod. U ono doba, medicina je imala malo toga za ponuditi nedonoščadi s nerazvijenim plućima i uglavnom su preživljavale one bebe koje su izdržale prvih 48 sati.

Jackie Kennedy imala je povijest problematičnih trudnoća. Uz rođenje Caroline, tada stare pet, i Johna mlađeg, tada starog 2,5 godine, imala je jedan pobačaj i jednu mrtvorođenu djevojčicu.

Već u prvim satima Patrickova života ginekolog njegove majke John Walsh prepoznao je problem i nazvao dječju bolnicu u Bostonu te zatražio pomoć. Dežurni pedijatar James Drorbaugh, koji danas živi na Havajima, odmah je otkazao sve zakazane preglede i odletio helikopterom u Cape Cod. Dočekao ga je osobno predsjednik Kennedy i odveo da pregleda dijete.

"Patrick je ubrzano disao, hripao, borio se sa svakim udisajem", kazao je Drorbaugh NYT-u, što je njegova prva izjava za medije o tom slučaju uopće. Odmah je predložio da se dječak preveze u Boston.

Prije nego što su napustili Cape Cod odveli su dječaka u sobu Jackie Kennedy koja ga je držala za ručicu desetak minuta, kazao je Drorbaugh. Bio je to posljednji put da ga je vidjela.

Iako su brzo stigli do Bostona, Patricku se nije moglo mnogo pomoći. U ono doba nije bilo neonatalnih jedinica intenzivne njege i respiratora, što je današnja standardna terapija. Usto, bio je kolovoz i većina starijih liječnika bila je na odmoru.

"Bili smo preplašeni i očajnički smo htjeli nekog iskusnijeg", kazao je Welton Gersony, tada stažist pedijadrijske kardiologije koji će godinama kasnije postati šef dječje kardiologije u istoj bolnici.

Stoga je s odmora hitno pozvan Gersonyjev mentor, pionir pedijatrijske kardiologije Alexander Nadas. On je u Boston stigao 8. kolovoza i kada je pregledao dijete, kojem se stanje pogoršavalo, rekao je: "Weltone, moramo k predsjedniku". Gersony je prepričao da je Kennedy smireno i hladnokrvno saslušao u kako mu je teškom stanju sin. Nekoliko je puta upitao hoće li Patrick biti mentalno zaostao, vjerojatno potaknut nesretnom sudbinom svoje mlađe sestre Rosemary, sve dok mu Nadas nije odgovorio: "Gospodine predsjedniče, mi mu nastojimo spasiti život".

Patrick je smješten u barokomoru kako bi mu se povećala razina kisika u krvi. To je bio tek treći ili četvrti put da je bolnica u Bostonu pokušala tako spasiti nedonoščad, ali ni u prethodnim slučajevima nisu imali uspjeha. Pošto ionako nisu imali nikakvu metodu da mu pomognu, smatrali su da je vrijedno pokušati, piše NYT.

Kennedy je gledao sina kroz stakleni prozor na komori. Isprva mu se stanje poboljšalo, ali ne zadugo. Umro je sljedeće jutro, 9. kolovoza. Tijekom Patrickove agonije Kennedy nije pokazao puno emocija, ali njegovi suradnici kažu da je plakao u privatnim prostorijama bolnice.

Patrickova smrt, koja je izazvala ogromnu pažnju javnosti i potaknula javnu raspravu o liječenju nedonoščadi, potpuno je zasjenjena par mjeseci kasnije Kennedyjevim ubojstvom u Dallasu.

Tijekom sljedećih deset godina, inovacije znanstvenika, liječnika i medicinskih sestara znatno su podigli uspješnost u liječenju prijevremeno rođenih beba i inicirale stvaranje nove liječničke specijalnosti, neonatologije.

Doktor Drorbaugh kaže da se i danas često pita jesu li učinili ispravnu stvar kada su Patricka stavili u barokomoru i jesu li u pokušaju spašavanja njegova života mogli nešto drugačije. No, jedno je sigurno, da je s istim problemom rođen u kolovozu 2013., njegove šanse za preživljavanje bile bi veće od 95 posto.

Hina

Objavljeno: 01.08.2013