Najuspješnija je plivačica s 80-postotnim invaliditetom u Hrvatskoj u seniorskoj konkurenciji. Nedavno se vratila iz Berlina oborivši osobne i hrvatske rekorde

 

Odaziva se na ime Martina Crkvenac i ponosno nosi titulu naše ponajbolje plivačice s invaliditetom u seniorskoj konkurenciji. Rođena je u Bjelovaru u rujnu 1999. godine. Živi s dijagnozom pareza plexus brahialis.

"Pri porodu su mi potrgali živac desne ruke i oštetili očni živac jer sam bila velika beba, a doktori nisu željeli porod izvršiti carskim rezom. Krenula sam u Daruvarske Toplice na fizikalne terapije s dva do tri mjeseca života i od tada sam tamo skoro svake godine. Također imam i skoliozu i kifozu. S tri i pol godine sam naučila plivati i od tada sam zavoljela plivanje. Uz plivanje sam jedno vrijeme trenirala i karate, ali plivanje mi je bilo na prvom mjestu jer mi je pomagalo u jačanju mišića desne ruke i usporavanju pogoršanja skolioze", priča nam Martina.

"U osnovnoj školi mi je bilo odlično, svi su me prihvaćali takvu kakva jesam, nitko me nije ismijavao i uvijek mi svi bili spremni pomoći ako nešto nisam mogla. Mislim da me u tom periodu nitko baš nije gledao kao osobu s invaliditetom jer sam više-manje sve mogla sama samo na drugačiji način nego oni npr. pomoću zuba ili nogu. Od prvog do osmog razreda osnovne škole išla sam tri do pet puta tjedno na terapije i plivanje pa je to bilo malo naporno, ali sam sve stizala i prošla sve razrede s odličnim. U to vrijeme sam većinom trenirala u Daruvaru, ali ponekad i u Bjelovaru. Išla sam na natjecanja i ostvarivala dosta dobre rezultate.

"Nakon osnovne škole odlučila sam otići u Zagreb i upisala se u I. gimnaziju , opću, učlanila sam se u plivački klub Natator i počela trenirati na Utrinama, te počela živjeti u učeničkom domu. Brzo sam se priviknula na Zagreb, iako mi je najljepše doma u Maloj Trnovitici. U Zagrebu mi studiraju brat i sestra, Nikola na FSB-u, a Katarina na FER-u pa nisam sama. Sada sam četvrti razred i vrlo dobra učenica, imam šest puta tjedno treninge koji traju 2 do 3 sata. U Hrvatskoj reprezentaciji sam i dosta putujemo. Bili smo u Austriji, Njemačkoj, Turskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Češkoj i po cijeloj Hrvatskoj. U klubu smo više-manje svi osobe s invaliditetom, super se slažemo i ostvarujemo odlične rezultate na natjecanjima", kaže ova mlada djevojka kojoj dan ponekad prekratko traje, ali ipak stigne osvajati priznanja i medalje , naime, najuspješnija je plivačica s 80 posto- tnim invaliditetom u Hrvatskoj u seniorskoj konkurenciji. Osvojila je dvije srebrne medalje na Svjetskim igrama mladih u Pragu prošle godine i nedavno se vratila iz Berlina oborivši osobne i Hrvatske rekorde u seniorskoj konkurenciji u S 9 klasi.

"Do sad sam osvojila puno medalja na državnim i međunarodnim natjecanjima. Dobila sam Zlatnu plaketu za mladu nadu sporta za 2012.osvojivši 18 medalja na državnom prvenstvu u Splitu od HPO. Također je osvojila 5 Zlatnih plaketa za najuspješniju sportašicu plivačicu s invaliditetom u Bjelovarsko - bilogorske županije od 2010.-2014. Jedina sam plivačica u županiji. Plivam sve discipline s obje ruke, osim delfina i to od 50 - 1500 m, ali zato sam najbolja u njoj."

Osim što će Martinino ime biti upisano u povijesti Hrvatskog sporta, ona obožava peći kolače, trenutno ide u auto školu, a pomaže i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

"Velika podrška mi je majka, uvijek me usmjeravala i bila uz mene. Željela bi sudjelovati na Paraolimpijskim igrama, to je svima cilj,ali samo uporni dođu do njega", kaže za kraj ova uporna, vrijedna i svestrana djevojka, za koju je ono 'samo je nebo granica' premalo.

Anita Blažinović

Objavljeno: 22.09.2017