Unatoč nastojanju da se probudi svijest kod građana i poslodavaca kako bi se osobama s invaliditetom olakšao život i zaposlenje, ipak se još uvijek susrećemo s raznim oblicima diskriminacije

 

Republika Hrvatska je u ožujku 2007. godine potpisala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom te je ratificirala 1. lipnja iste godine u Hrvatskom saboru. Kao članica Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe obvezala se na zaštitu i promicanje ljudskih prava osoba s invaliditetom, kako bi ih se moglo ravnopravno uključiti u građanski, ekonomski, društveni, politički i kulturni segment života.

Ustavom Republike Hrvatske izravno se jamči posebna državna skrb u zaštiti osoba s invaliditetom te njihovo uključivanje u društveni život, ali je očigledno kako u praksi nije tako. Ako ćemo gledati iskustva susjednih država Europske unije, očigledno je kako ni diljem EU prava osoba s invaliditetom nisu jednaka. Mnogo toga ovisi o snazi nacionalnog gospodarstva i primjene zakonodavstva koja se tiču svake zemlje zasebno.

Statistika Eurostata nam kaže da je približno 44 milijuna ljudi starosti od 15 do 64 godine prijavilo neki oblik invaliditeta koji onemogućava njihovo aktivno sudjelovanje u društvu, odnosilo se to na tržište rada, obrazovni sustav ili neki drugi segment.

Provedbom Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020., koja je glavni instrument za potporu provedbi UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), nastoji se postići napredak u osam područja koja su definirana u strategiji i koja se odnose na pristupačnost, sudjelovanje, ravnopravnost, zapošljavanje, obrazovanje i cjeloživotno obrazovanje, socijalnu zaštitu i inkluziju, zdravstvo te vanjsko djelovanje. Prema izvješću Europske komisije s početka 2017., ostvareni su pozitivni pomaci u navedenim područjima strategije, no daljnji problemi se pojavljuju zbog toga što stanovništvo EU postaje sve starije, što također povećava broj EU stanovništva s invaliditetom. Njihova stopa zaposlenosti je znatno niža u odnosu na osobe bez invaliditeta, 48 posto u odnosu na 72,5 posto, te bi se u budućnosti razlika mogla i povećati.

Vezano za problematiku zapošljavanja osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, mora se istaknuti da im se onemogućava normalno uključivanje na tržište rada. Svaka osoba na svijetu bi trebala imati jednaka ljudska prava, bez obzira na invaliditet.

Unatoč nastojanju da se probudi svijest kod građana i poslodavaca kako bi se osobama s invaliditetom olakšao život i zaposlenje, ipak se još uvijek susrećemo s raznim oblicima diskriminacije. Prema zakonu Republike Hrvatske o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanja osoba s invaliditetom, svaki poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika mora imati jednu zaposlenu osobu s invaliditetom. Iako u suprotnom plaćaju penale u iznosu oko 900 kn mjesečno, mnogi poslodavci radije plaćaju kaznu nego zapošljavaju osobu s invaliditetom. Zapošljavanjem, poslodavci mogu koristiti različite državne poticaje i subvencije kojima mogu pokriti cjelokupni trošak plaće takvog radnika/ice, ali se jako malo njih odlučuje na takvo zaposlenje.

Postavlja se pitanje na koji način se može utjecati ili djelovati na negativnu percepciju poslodavaca o zaposlenju osoba s invaliditetom? Čak i u pogledu društvene neosjetljivosti prema njima, financijska računica bi trebala biti jasna. Uz sufinanciranje HZZ-a i ZOSI, poslodavca u prvoj godini ta osoba neće koštati praktički ništa, a osobi s invaliditetom bi se dala dodatna volja i energija u svim aspektima života. Povodom problematike zapošljavanja, 28. lipnja 2017. održan je i Okrugli stol “Zapošljavanje osoba s invaliditetom – izazovi i nove prilike“, u sklopu programa Projektor, koji provode Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara u partnerstvu s Ekonomskim fakultetom u Zagrebu i Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak je kao ključni problem u području zapošljavanja istaknula nužnost usklađivanja obrazovanja osoba s invaliditetom sa zahtjevima tržišta rada.

U Hrvatskoj živi više od 500.000 osoba s invaliditetom, od čega je veći dio muškaraca. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 2016. godini zaposleno je ukupno 2853 osoba s invaliditetom, što je u odnosu na 2613 osobe iz 2015. godine povećanje. Ako uzmemo u obzir da je u Hrvatskoj u radno aktivnoj dobi više od 250.000 osoba s invaliditetom, a posao je tijekom 2016. godine aktivno tražilo samo njih 7204, ovim brojkama se ne bi trebali nikako zadovoljiti.

Ostaje na nadležnima da se hitno pozabave pitanjem učinkovitog zapošljavanja osoba s invaliditetom, kako bi im se omogućio dostojanstven život, jer je za mnoge ispod razine.

Piše: Petar Šuker, student druge godine diplomskog studija na Sveučilištu Alma Mater Europaea

Objavljeno: 22.08.2017