Stručna studija: Karcinom se hrani šećerom, a kao lijek preporuča se post i gladovanje

Već skoro 50 godina znanost je svjesna da se kancerogene stanice hrane glukozom. Ukoliko ih izložite "hrani", one će rasti i bit će otpornije na kemoterapiju

 

Medicina nalaže da je najefikasnije liječenje tumora kombinacija kemoterapije, radioterapije i operacije. Ipak, malo istraživanja kaže kako se može povećati utjecaj tih terapija na maligne ćelije, a smanjiti oštećenja zdravih tkiva u organizmu. Znanstenici kažu - rak ne voli "glad", pogotovo ako izbacite šećer iz ishrane.

U proteklih 20 godina razna istraživanja su pokazala da smanjen unos kalorija kod životinja može pomoći organizmu da proizvede više bijelih krvih stanica - koje lociraju i same uništavaju stanice raka.

Kako piše Veronik Čašaj, istraživačica sa Sveučilišta u Queeinslandu, studija rađena 2008. godine pokazuje da su miševi daleko bolje reagirali na kemoterapiju ukoliko su "gladovali", dok miševi koji su dobro nahranjeni ne samo da nisu pokazali isti stupanj ozdravljenja već su se i teže oporavljali od terapije.

Poslije toga, ustalila se preporuka liječnika da se slabo jede prije terapije, kako bi tretman bolje djelovao, a posljedice po ogranizam bile što blaže.

Ukoliko se ovakva tvrdnja dalje ispita i dokaže, mogla bi značiti da bolesnici mnogo lakše mogu podnijeti jake" doze kemoterapije, koja je pogotovo bitna za tumore koji brzo napreduju. Ujedno, to bi moglo značiti da će liječnici uz određenu pripremu pacijenata, moći dati i veće doze lijeka, jer će negativni efekti po organizam biti ograničeni.

Već skoro 50 godina znanost je svjesna da se kancerogene stanice hrane glukozom. Ukoliko ih izložite "hrani", one će rasti i bit će otpornije na kemoterapiju.

Još 1950-ih godina njemački znanstvenik je pokazao da kancerogeno tkivo "živi" od glukoza. S druge strane, ne mogu iskoristiti masne kiseline kao izvor hrane.

Teorija glasi ovako - ako bi netko postio, odnosno unosio samo vodu prije kemoterapije, tijelo će potrošiti zalihe ugljikohidrata kako bi održao nivo šećera u krvi. Kada se to potroši, proteini iz tijela se koriste, a potom i zalihe masti. Međutim, ono što znanstvenike najviše brine kod gladovanja je mogućnost da pacijenti ne unesu dovoljno vitamina i hranljivih materija preko hrane. Zato je neophodno da ishrana pacijenata bude raznovrsna, bogata i zdrava, ali nikako da unose manje kalorija nego što bi to inače činili.

Izvor: N1