"Ipak su to desete Paraolimpijske igre, poseban je to motiv. Nisam ja jedina sportašica u ovoj mojoj dobi, ima nas dosta, ima ih čak i koji osvajaju medalje", kaže naša proslavljena paraolimpijka

 

"Sa dvadeset godina sam napisala da nemam ništa, ali sve dok se mogu smijati imam sve. I to me je vodilo kroz život. Ponekad zaista zna biti teško, ali ja to ne želim prihvatiti. U svakom danu želim naći nešto lijepo, život je jedan, želim ga živjeti punim plućima. I zato sam sretna što idem u Rio", kaže naša proslavljena paraolimpijka Milka Milinković

Ako našu sreću određuje ono što jesmo, a ne ono što imamo, kako je to tvrdio slavni Arthur Schopenhauer, onda je Milka Milinković utjelovljenje sretne žene. Iako se s Milkom život poigrao i poigravao na prilično grub način, najpoznatija hrvatska sportašica s invaliditetom već 44 godine živi svoje snove na jedinstven način. Sve nedaće prolazi vedra, nasmiješena, unatoč svim problemima zrači rijetko viđenom energijom i optimizmom. I takav životni stav, praćen rijetko viđenom upornošću, odvest će je na desete Paraolimpijske igre. Desete! Da je putovala u Atenu 2004. godine i da nije bilo bojkota Paraolimpijskih igara u Torontu 1976. godine Milka bi danas imala dvanaeset nastupa i sigurno poneku medalju više u kolekciji. A i bez toga brojke su impresivne. Na deset paraolimpijskih nastupa osam je puta stala na pobjedničko postolje, a dva je puta bila paraolimpijska pobjednica. I, da, mnogima je najpoznatija po bacanju koplja, ali Milka je harala i u bacanju kugle i u utrkama u kolicima. Uostalom, 1972. godine u Heidelbergu bila je srebrna u sprinterskoj utrci na 60 metara. Heroina hrvatskog paraolimpizma rođena je 1955. godine, iako je prevalila šest desetljeća još uvijek svaki dan odradi trening. Nevjerojatno!

"Nije mi to teško, ja to volim. Osim toga, ovako razumijem ljude koji su skloni nekim porocima, jer ja sam također luđak svoje vrste. Ne mogu zamisliti dan bez aktivnosti, ako i ne treniram prođem petnaest, dvadeset kilometara uz more. Jedino što ne volim kraće dionice", kaže Milka, koja odlazak u Rio de Janeiro itekako zahvaljuje izborniku reprezentacije Tomislavu Krističeviću Tompi i svom dugogodišnjem treneru Mladenu Mariću. A Rio će ipak biti posebna priča u Milkinoj karijeri. Od Heidelberga 1972. godine do Rija 2016. godine.

"Ipak su to desete Paraolimpijske igre, poseban je to motiv. Nisam ja jedina sportašica u ovoj mojoj dobi, ima nas dosta, ima ih čak i koji osvajaju medalje. Naravno da sam svjesna svojih godina i svojih mogućnosti, ali odlazak u Rijo nitko mi nije darovao. Ako sam već uspjela ispuniti A normu i ako sam šesta na svijetu na rang listi u svojoj kategoriji u bacanju koplja, zašto onda ne bih odradila onda i ovo natjecanje? Neizmjerno sam sretna što putujem, još uvijek ne mogu vjerovati da ću nastupiti u Rio de Janieru. Možda sam još uvijek pod dojmom, ali zaista mi je drago što ću i u Riju braniti boje Hrvatske. Naravno, želja mi je dati sve od sebe, ostvariti baciti svoj najbolji rezultat i plasirati se u finale. Naravno, i sam odlazak je veliki uspjeh, naročito u ovako jakoj reprezentaciji kakvu će Hrvatska imati ove godine. Uvjerena sam da će paraolimpijska reprezentacija pozitivno iznenaditi svojim rezultatima, svima od srca želim velike uspjehe i vjerujem da će tako biti."

Kristian Sirotich / novilist.hr

Objavljeno: 30.08.2016