“Mi, kao obitelj, zagrljajima i nježnošću dokazali smo majci da je volimo i da je nikada nećemo napustiti i to ju je držalo na životu”, kaže Mirjana Miljković, žena koja je skrbila o svojoj majci oboljeloj od Alzheimera i autorica knjige 'Budnica za letače'

 

Iako je njezinoj majci Alzheimerova bolest bila dijagnosticirana 2005. godine, Mirjana Miljković danas zaključuje da su simptomi postojali i prije. Česte promjene raspoloženja i pretjeranu sjetu kod majke pripisivala je gubitku supruga, svog oca, no kroz godine su simptomi bili sve očitiji i češći. Iako su joj neki predlagali da majku smjesti u dom, odabrala je brinuti za nju do kraja njezina života.

“Mi, kao obitelj, zagrljajima i nježnošću dokazali smo da je volimo i da je nikada nećemo napustiti i to ju je držalo na životu”, kaže Mirjana Miljković, žena koja je skrbila o svojoj majci oboljeloj od Alzheimera i autorica knjige 'Budnica za letače' za koju su joj inspiracija bili upravo trenuci provedeni s majkom 
Miljković vjeruje da je bolest počela još 2002. godine kada je njezinoj majci prvo preminuo šogor, zatim muž, a na kraju i sestra. Plačljivost i sjeta na prošle dane bili su pripisivani upravo tim stresnim događajima, no to su bili počeci bolesti koju su 2005. godine potvrdili liječnici.
“Kako tada nisam živjela s majkom, a brat je radio, ona je često bila sama. Kroz naše druženje, primjerice, kada smo odlazile na tržnicu, primijetila sam da me, kada je davala novac prodavačima, a nije dobila povrat novca, pita koju novčanicu je dala. Isto tako smo se znale par puta porječkati, ja sam mislila da je to zato što je ona ranije uvijek bila dominantna osoba, držala je sve u kući i na poslu, ali kada sam kasnije slagala mozaik, shvatila sam da su i to bili prvi simptomi bolesti. Da se situacija pogoršava, shvatila sam kad sam je 'ulovila' da se obraća likovima na TV ekranu. Na početku nisam razumjela o kakvom problemu je riječ, iako sam naslućivala da bi mogla biti riječ o Alzheimeru. Oduvijek je bila vrhunska kuharica, radila odlične kolače, a u počecima bolesti počela je popuštati i u toj svojoj savršenosti”, prisjeća se Miljković.
Ono što je njezina brata i nju potaknulo da majku, tada 76-godišnjakinju, odvedu na pregled, bila je scena koju im je priredila optuživši ih da su joj ukrali novac. Ističe kako nikada nije razmišljala smjestiti majku u dom, iako radi kao učiteljica u školi i nema fiksno radno vrijeme. Danas je sretna jer se brinula za nju i dala joj svu pažnju i ljubav. 
“Odlučivši preuzeti skrb o njoj, jednostavno mi je sve bilo lakše, unatoč teškim trenucima. Ono zajedništvo koje smo postigle nešto je nenadoknadivo, jer smo se baš zbližile”, naglašava.

Bolest je trajala devet godina, a posljednjih se sedam godina intenzivirala. Zato Mirjana Miljković kaže da bi teško uspjela skrbiti o majci da, osim obitelji, nije imala podršku i obiteljskog prijatelja. 

“Majka nije mogla biti sama i vjerujem da joj ne bih mogla toliko pomoći da nisam imala obiteljskog prijatelja, informatičara Nevena Svibena, koji je iz ljubavi prema mojoj majci završio za njegovatelja i kasnije skrbio za nju. Imali su odnos poput majke i sina. S druge strane, kada sam saznala za dijagnozu bila sam užasnuta, jer sam čula o kakvoj je teškoj bolesti riječ i koliko ona mijenja osobu. No kada sam pristala skrbiti o njoj, umjesto kljukati je sedativima, vidjelo se da ju je to 'držalo na životu'. Iako je gubila neke mentalne sposobnosti, zadržala je svoju narav, sposobnost osjećaja. Sjećala se mog imena gotovo do kraja života, znala je pokazati osjećaje prema ljudima oko sebe i bila je svjesna svoje okoline te je verbalno komunicirala do posljednjeg dana. Imali smo cijele rituale, kada sam vidjela da je nemirna i da se boji, pokazali bismo joj da je volimo i štitimo kao dijete, da je nikada nećemo ostaviti. Puno smo je grlili i ljubili, tako bi se opustila i mislim da je to najbolji lijek', sa sjetom priča Mirjana Miljković
U vrijeme kada je njezina majka bolovala od Alzheimera, nisu postojali lijekovi koji su danas dostupni na B listi HZZO-a. Shvatila je, međutim, da svakodnevne aktivnosti u koje su je uključili vrlo ljekovito djeluje bolesnu majku. Naučila sam, kaže gospođa Miljković, da je kod ove bolesti najvažnije ne postavljati se kao da je izgubljen pojam osobe ili njihove sposobnosti.
“Majka je umrla 2014. godine, a lijekovi koji su trenutno na B listi tada nisu postojali. Alzheimerova joj je bolest dijagnosticirana u srednjoj fazi, kada lijekovi više nisu ni toliko učinkoviti. Iako je bila u drugoj fazi bolesti, mi smo joj život kroz svoju skrb i ljubav produljili. Majka je bila pokretna i funkcionirala, imala je osjećaj vrijednosti, a radila je čak i kućne poslove. Osim toga, organizirali smo joj razne aktivnosti, pa nije imala osjećaj odbačenosti”, objašnjava Miljković.

Sjeća se trenutka kada joj je majka preminula, 6. rujna 2014. godine, u svome domu. Te večeri vraćala se s maturalnog putovanja svoga razreda, a majka ju je čekala kako bi se oprostila s njom. Osim te tužne situacije, zapamtila je i jedan poseban dan kada je još jednom shvatila da se treba brinuti za nju.
“Tog dana sam se vratila s posla i baš sam legla odmoriti se. U istoj sobi je bila i ona i uskoro sam čula kako me zove: 'Mirica.' Tako me vrlo rijetko zvala, no kako sam bila preumorna, samo sam rekla: 'Oh, što me sada zoveš?' a ona je odgovorila: 'Mirica, trebam te'. To je bilo tri godine prije njezine smrti”, kaže.
Iz vlastitog iskustva uvjerena je da su njegovatelji, osim obitelji, ključne osobe oboljelima od Alzheimera. 
“Mislim da su njegovatelji izloženi pretjeranom naporu. Primjerice, kada je moja majka slomila kuk, u nekim bolnicama su je tretirali veoma pažljivo, dali su sve od sebe, ali ponekad je ta briga ovisila o mom stavu, morala sam se zauzeti za njezinu bolju njegu. Unutar bolničkog sustava ne postoje njegovatelji, a nedostatan je i broj medicinskih sestara. Skrb za oboljele od Alzheimera u domovima za starije je apsolutno nedostatna. Smatram da bi nadležne institucije trebale financijski pomoći obiteljima oboljelih od Alzheimerove bolesti zato što je skrb, pogotovo u terminalnoj fazi, zahtjevna, složena i skupa zbog komplikacija koje nastaju uslijed dugotrajne bolesti", smatra naša sugovornica.

In Portal

Objavljeno: 09.05.2016