Slovenska stručnjakinja za 'prilagođeni' turizam u razgovoru za In Portal pojašnjava što bi sve trebalo poduzeti kako bi i Hrvatska postala omiljena destinacija za osobe s invaliditetom

 

U Europskoj uniji trenutačno živi oko 80 milijuna osoba s invaliditetom. Republika Hrvatska se svrstava u top turističke destinacije, no iz perspektive osoba s invaliditetom još uvijek je područje turizma jedno od najneuređenijih.

Za turistički boravak i obilazak destinacija potrebna je vidljiva pristupačna ponuda - od smještajnih kapaciteta, objekata, pristupa parkovima, seoskim imanjima, sportovima, kulturnim znamenitostima i svemu što je zanimljivo u jednoj turističkoj zemlji.

Dominika Koritnik Trepel, članica Udruge turističkih vodiča Slovenije i tajnica Kluba profesionalnih turističkih vodiča Slovenije nastoji da turistički vodiči kroz edukaciju steknu saznanja kako osobama s invaliditetom omogućiti funkcionalno, neovisno, nepristrano i dostojanstveno korištenje turističkih proizvoda.

Kakva je situacija po pitanju dostupnog turizma za osobe s invaliditetom u Republici Sloveniji?

- Ja osobno više upotrebljavam izraz osobe s posebnim potrebama, jer obuhvaća puno veću grupu ljudi. U Sloveniji postoji jedna agencija, koja je specializirana za turizam za osobe s posebnim potrebama. U biti je to socijalno poduzeće koje i zapošljava ljude s posebnim potrebama. Ono ima ponudu prilagođenu za taj tip turizma. Najčešće uglavnom udruge, društva, zavodi i slično za svoje štičenike same organiziraju izlete i ne koriste usluge agencija. Preostale turističke agencije nemaju baš puno iskustava i znanja o toj grani turizma, pa tako ne možemo govoriti o organiziranosti i poznavanju dostupnog turizma na visokoj razini. Više se radi po sistemu upita kada se pojave takvi gosti.

Gdje i kako ste se Vi obrazovali načinu vođenja turističkih grupa u kojima su osobe s teškoćama u kretanju, slijepi, gluhi ili nagluhi?

- Najprije sam se susrela sa osobama u invalidskim kolicima unutar turističke grupe. To je bio moj prvi kontakt s tim tipom turizma. Željela sam saznati više pa sam prve informacije potražila sama prije nekih deset godina kod austrijskih kolega. Zatim sam u okviru slovenskog udruženja turističkih vodiča za članove organizirala predavanje, koje je kao nositelj provela baš gore spomenuta agencija. Počela sam se povezivati s raznim razvojnim agencijama, turističko-informativnim centrima i udruženjima u Sloveniji i preko granice, tražila primjere dobre prakse, pročitala na tone literature, i slično. Za stečeno znanje morala sam se potruditi ponajviše sama. Zbog želje da prenesem znanje svojim kolegama već sam imala nekoliko predavanja po Sloveniji (posebno za turističke vodiče i za zaposlene u turizmu), te ovog rujna u organizaciji udruge UNUO u Zagrebu.

Što za Vas znači rad s takvom grupom u odnosu na turiste bez invaliditeta, te koja su dodatna znanja ili edukcije neophodne kako bi turističke znamenitosti pod Vašim vodstvom postale dostupne i osobama s invaliditetom?

- Jedno posebno zadovoljstvo predstavlja rad s turistima s invaliditetom jer znam da sam im pravilno, ili bolje rečeno na primjeren način, predstavila turističke zanimljivosti i lokacije. Podrazumijeva se da grupu vodi osoba, koja već ima status odnosno licencu turističkog vodiča. Dakle, ta osoba ima znanje potrebno za samostalni rad, ali to znanje ne uključuje rad s grupama s posebnim potrebama. Najprije trebaju dobiti stručne informacije što dostupni turizam predstavlja i koje su te grupe osoba koje označavamo kao osobe s potrebnim potrebama. Dalje, trebaju podaci o njihovim sposobnostima funkcioniranja, dakle treba naučiti i o logistici kretanja i o tehnikama turističkog vođenja tih grupa. Naravno, poslije predavanja odnosno teorije obvezna je praksa ili rad na terenu. Treba napomenuti da svaka grupa osoba s posebnim potrebama funkcionira drugačije.

Što mislite o stanju u Hrvatskoj? Koliko su turistički djelatnici svjesni potrebe prilagodbe, odnosno razvoja dostupnog turizma za osobe s invaliditetom?

- Mislim da je stanje u Hrvatskoj slično stanju u Sloveniji. Postoji neki strah kako se organizirati, kako raditi s takvim gostima. Svakako bi zaposleni, od sobarica do turističkih vodiča koji svakodnevno rade sa gostima, morali proći obavezno školovanje na različitim nivoima o tom tipu turizma.

Kakvo je stanje u Republici Sloveniji po pitanju razvoja otvorenog turizma za LGBT osobe?

- Zanimljivo pitanje. Prije par mjeseci bila sam gošća na jednom forumu u malom slovenskom gradiću koji je, čini mi se, napravio više za razvoj LGTB turizma nego cijela država zajedno. S tim tipom turizma u Sloveniji se bavi dvije ili tri turističke agencije i kao dostupni turizam je u stalnom porastu. Hoteli, restorani i slično kod nas se već označavaju s posebnim piktogramom LGTB friendly. Inače, kao i dostupni turizam LGTB turizam još nije na veliko prepoznat. Opet premalo točnih informacija na svim nivoima. Napominjem da pitanje LGTB turizma uključujem u svoja predavanja.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 09.10.2015