Intervju, Sabina Lončar: Kakvo je psihofizičko stanje roditelja djece s teškoćama u razvoju

"Samo 14 posto ispitanika smatra da ima zadovoljavajuću količinu novca za svoje potrebe. U životu uživa samo 18 posto ispitanika, a isto toliko ih nema problema sa spavanjem", kaže uz ostalo predsjednica udruge Sjena, koja je provela istraživanje o zdravstvenom stanju roditelja djece s razvojnim teškoćama

 

Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom 'Sjena' iz Zagreba, kroz upitnik o zdravstvenom stanju roditelja djece s teškoćama u razvoju, provela je istraživanje kojim se ustanovilo do koje mjere je izostanak određenih aktivnosti, potpore, kao i svakodnevni stres, narušio njihovo psiho-fizičko zdravlje.

U istraživanju je sudjelovalo 214 ispitanika, roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Najveći broj ispitanika ima status roditelja njegovatelja, a slijede ih ispitanici koji rade puno radno vrijeme. U odnosu na njih zaposlenih na pola radnog vremena je dvostruko manje, što predstavlja značajnu statističku razliku i govori koliko je teško naći posao na pola radnog vremena. Rezultate nam je prezentirala Sabina Lončar, predsjednica udruge Sjena.

Do kojih saznanja ste došli nakon provedenog istraživanja?

- U procjeni kvaliteta života ispitanika kao mjerni instrument je korišten WHOQOL upitnik koji se sastoji od 26 pitanja podijeljenih u četiri domene: fizičko zdravlje, psihološko zdravlje, društvena interakcija i okoliš. Vrijednosti aritmetičke sredine i medijane pokazuju nezadovoljavajuću kvalitetu u sve četiri domene kvalitete života. Kvaliteta života je daleko ispod donje granice zadovoljavajuće kvalitete života. Uvjerljivo najlošiji rezultat se odnosi na rekreaciju gdje priliku za rekreaciju u znatnoj mjeri ima tek 6 posto ispitanika. Samo 14 posto ispitanika smatra da ima zadovoljavajuću količinu novca za svoje potrebe. U životu uživa samo 18 posto ispitanika, a isto toliko ih nema problema sa spavanjem. Među najlošije rezultate pribrojali bi i zadovoljstvo dostupnošću medicinskih usluga sa 19 posto prilično zadovoljnih ispitanika. Među dobnim skupinama postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu seksualnim životom. Pomalo iznenađuje gotovo jednak postotak nezadovoljnih kod ispitanika od 20-29 godina i 40-49 godina (81-82 posto) a najviše zadovoljnih seksualnim životom je u skupini od 50-59 godina (48 posto).

U istraživanju ste za samoprocjenu zdravstvenog stanja koristili Upitnik zdravstvenog statusa SF-36. Kakvi su rezultati?

- Najlošiji rezultati iz domene zdravlja su ograničenje zbog emocionalnih i fizičkih tegoba te vitalnost i energija. Više od 80 posto ispitanika navodi kako je zbog fizičkih ograničenja imalo poteškoća u obavljanju različitih aktivnosti odnosno uradilo je manje nego što je željelo. Na pitanje kakva je percepcija općeg zdravlja dovoljno je reći kako nešto više od 50 posto ispitanika smatra da će im se zdravlje pogoršati, a četvrtina ispitanika misli da se razboli lakše nego drugi ljudi. Svojim psihičkim zdravljem je nezadovoljan još veći broj ispitanika. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti kako niti jedna komponenta zdravlja ne zadovoljava. Fizička komponenta zdravlja bilježi veće vrijednosti nego psihičko zdravlje, ali i ona je daleko od zadovoljavajućih. Samim tim se može zaključiti kako je zdravlje ispitanika loše.

Do kojih ste spoznaja došli po pitanju bolesti ispitanika, pri kojoj je korištena međunarodna klasifikacija bolesti?

- Prema broju dijagnoza vode bolesti lokomotornog sustava, a slijede ih probavne i urogenitalne bolesti. Najčešće bolesti su tegobe vratne i slabinske kralježnice, upale želuca i dvanaestenika te upale mokraćnih puteva. No prema našem mišljenju najveći broj ispitanika smatra da boluje od različitih psihičkih poremećaja, u prvom redu neuroza, stres i depresija. Najuočljiviji je upravo nesrazmjer između postavljenih dijagnoza i prisutnosti psihičkih poremećaja prema mišljenju ispitanika (dijagnoza je više nego dvostruko manje).

Obzirom na dobivene rezultate, koji su zaključci Udruge?

- Poražavajući rezultati straživanja dokazuju da niti jedna komponenta zdravlja ne zadovoljava, te da je roditeljima ugroženo psihičko i fizičko zdravlje. Kao najvažnijeg čimbenika koji bi utjecao na podizanje kvalitete života a i na samo zdravlje roditelja smatramo podršku društva i države koji moraju uložiti dodatne napore kako bi se obiteljima djece s teškoćama u razvoju/osoba s invaliditetom omogućilo aktivno participiranje u društvu. Pružanje sustavne podrške primjerice u zapošljavanju, osiguravanje roditeljima slobodno vrijeme za odlazak liječniku, bavljenjem rekreacijom ili vrijeme za odmor držimo nužnim kako bi se podigla kvaliteta života roditelja ali i očuvalo njihovo zdravlje. Nedostatna količina novca za zadovoljavanje životnih potreba itekako utječe na kvalitetu života i zdravlje roditelja. Zbog nedostatka novca roditelji ponekad izbjegavaju redovite liječničke kontrole a posebice manje brige posvećuju psihičkom zdravlju. Deinstitucionalizacijom osoba s invaliditetom roditelji postaju aktivan sudionik re/habilitacijskog procesa te nositelj skrbi za svoje dijete. Da bi oni mogli, uz sve ostale dnevne radne aktivnosti, izvršavati zadatke oko brige i srbi za svoje dijete oni moraju živjeti odgovarajućom kvalitetom života i biti dobrog zdravlja. Kvaliteta života i zdravlje roditelja izravno ili neizravno utječe i na kvalitetu života i zdravlje djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Mišljenja smo da se problemi djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom ne bi trebali tretirati odvojeno od problema sa kojima se nose njihovi roditelji.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

 

Povezane vijesti