PITANJE: K.O. (27) Poštovani, radim u jednom hrvatskom rehabilitacijskom centru gdje dolaze na oporavak pacijenti s većim, odnosno manjim tjelesnim invaliditetom. Poziv medicinske sestre sam odabrala kako bih pomagala drugima.

 

Nažalost, na rehabilitaciju dolaze i osobe koje nemaju kućnog odgoja te nada mnom vrše seksualno uznemiravanje i druge vrste maltretiranja. Vjerujem da do toga dolazi jer sam pristupačna, nasmijana i vedra. Nikome se nisam za sada žalila jer mi je neugodno što bi ostale kolege i kolegice rekli. Kada se neugodni trenutci događaju uvijek se nekako izvučem i odem, ali kad god se spremam na posao dolazi mi muka u želucu jer znam da će neko na taj dan me uznemiravati. Znam da su oni osobe s invaliditetom i da im nije lako, ali to im ne daje za pravo da se tako prema meni ponašaju, a ovisni su o mojoj pomoći. Kako da to promijenim?

ODGOVOR: Poštovana, Vaše zvanje medicinske sestre spada u tzv. pomažuća zanimanja koja, donose osobama koje su taj poziv dragovoljno odabrale, zadovoljstvo i radost, no postoji i ona druga strana gdje su takve osobe izložene neugodnostima raznih vrsta. Rekla bih da to ide u rok službe.

Razumijem Vas da Vam nije lako kad Vas netko seksualno uznemiruje, no tu ima lijeka. Nije dobro prešućivati i prelaziti preko takvih uznemiravanja, jer time onoj drugoj strani možete slati krive poruke. U jednom takvom centru informacije među pacijentima ove vrsti mogu začuđujuće brzo kružiti, te se tako nedolična ponašanja mogu pojaviti i kod onih koji se, možda da su znali da takvo nešto ne može proći bez posljedica, ne bi usudili takvo nešto učiniti. U pitanju ste naveli da vjerujete da "do toga dolazi jer sam pristupačna, nasmijana i vedra“. Mislite li da se opisano ponašanje događa samo vedrim i otvorenim osobama? Ne dijelim Vaše mišljenje. Ne događa se to svim vedrim i otvorenim osobama. Budite uvjereni u to. Ovo je jako dobra osobina za raditi poslove koje Vi radite. Ostanite i dalje takva. To je osobina koja je poželjna u pomažućim zanimanjima.

Imate pravo postaviti pravila igre. Imate pravo pacijentima dati do znanja koje granice ne smiju prelaziti bez posljedica.

Ovako, Vašim klijentima je zabavno a Vama je sve teže i teže, jer niste jasno dali do znanja koje ćete ponašanje tolerirati a koje ne.

Profesionalnost posla zahtjeva poštovanje osobe s kojom radite ali taj odnos treba biti obostran. Ako nije, trebate jasno dati do znanja koja ponašanja nećete tolerirati, i odmah upozoriti koju ćete mjeru poduzeti ako bi se takvo ponašanje nastavilo. Možete se u tom smislu obratiti i nadređenima da Vas savjetuju kako ćete i što poduzeti u opisanim situacijama. Šefovima je dužnost i obveza da osiguraju svojim zaposlenicima dobre uvjete za rad a tu spada i zaštita od seksualnog ili bilo kojeg drugog psihičkog uznemiravanja, jer takva ponašanja ugrožavaju Vaš integritet kao osobe i nije nikakvo čudo da Vam „dolazi muka u želucu“ kad se spremate na posao, a trebalo bi biti suprotno tj. da se veselite što idete raditi nešto što volite.

Nadalje, profesionalan odnos prema pacijentima zahtjeva poštovanje, ne sažaljevanje, jer oni brzo osjete kad ih netko sažalijeva, ne vole to i onda Vam se možda osvećuju na način za koji znaju da će Vas najviše povrijediti.

Važno bi bilo da ustanove koje zapošljavaju radnike koji rade u pomažućim zanimanjima, od vremena do vremena, daju potrebne edukacije svojim zaposlenicima gdje bi se isti mogli osloboditi nagomilanog stresa koji ova zanimanja povlače za sobom.

Poznat je pojam „izgaranja na poslu“ gdje se osoba toliko potrošila na poslu da ne zna sama naći izlaz. O tome bi isto ustanove i firme trebale voditi računa te svojim zaposlenicima osigurati psihosocijalna osnaživanja.

Na tu temu ima dosta organiziranih radionica te biste možda mogli i sami nešto učiniti u tom smislu. Evo što se na takvim radionicama može naučiti:

socijalne vještine

komunikacijske vještine

uspješno donošenje odluka

uspješno rješavanje konflikata i slično.

Draga K., ako sve ovo ne bi pomoglo, najbolje bi bilo, da razmislite o promjeni radnog mjesta i sredine. Medicinske sestre spadaju u deficitarna zanimanja te vjerujem da biste lako mogli naći drugi posao koji za Vas ne bi bio toliko stresan kao ovaj sadašnji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovara: Anđelka Bunić, prof. def., Zadruga 'Martinov plašt'

 

 

 

 

Objavljeno: 01.09.2014