Ne želim spasiti brak u kojemu je ljubav presahla

PITANJE: T.S.(49) Molim vas za savjet. Supruga i ja živimo u braku 19 godina. Sve smo zajedno stvarali, izgradili kuću, odgojili sina koji je trenutno u drugom gradu, tamo studira i rijetko dolazi kući. Siguran sam zbog napete situacije koja je svakodnevna

Mislim da supruga ima vezu koju skriva. Često izbiva iz kuće, mene optužuje da sam krivac za to. Kaže da sam dosadan i naporan.Sada, nakon toliko godina. Predložio sam joj da se rastanemo i podijelimo imovinu. Osjećaji su umrli, ne želim se truditi spasiti nešto što je nestalo. Ne volim je, gadi mi se njezino ponašanje. Međutim ona to ne želi, kaže njoj je ovako baš dobro. Koji su koraci koje trebam poduzeti kako bi završio brak koji postoji samo na papiru? Teško je živjeti u ovakvoj lažnoj zajednici. Što vi mislite?
ODGOVOR: 
Mislim da lažna zajednica i nije zajednica ( bez obzira o kakvoj se zajednici radilo), jer, kako i samo ime kaže, u zajednici su ljudi, u ovom slučaju supružnici, za JEDNO.

Kad supružnici prestanu biti za JEDNO, bračna zajednica gubi svoju pravu svrhu, premda još postoji na papiru. Kako se dogodi da njih dvoje više nisu (za)jedno?
Je li uzrokom tome neki poseban ili traumatični događaj, možda trenutak ili vremensko razdoblje u kojem se, malo po malo, neprimjetno dogodilo udaljavanje, razdvajanje, te dvoje ljudi, premda fizički zajedno, svako za sebe, počinje živjeti neki svoj život?
Izvjesno je jedino kako je to kod svakog para drugačije. Neki parovi, na žalost, unatoč sklopljenom braku, od samog početka i nikada, nisu bili istinski zajedno.Vesna Hari, Zadruga 'Martinov plašt'
Za spoznaju takve vrste, potrebno je vrijeme ili možda neka druga osoba koju smo naknadno upoznali, uz koju možemo toga postati svjesni.
No, druga osoba koja se pojavljuje za vrijeme trajanja braka, može također donijeti privid života kakav bi mogao biti, a kakvog trenutno ne živimo. Kažem, privid, jer vrijeme koje se s njom provodi lišeno je izazova svakidašnjeg života i svega ostaloga što on sa sobom nosi.
Zato se „zabranjeno voće“ čini slađim.
Što činiti ukoliko se Vašem braku događa upravo to, a Vaše sumnje da „supruga ima vezu koju skriva“, opravdane?
Mislim da imate dvije opcije na raspolaganju:
Formalno ostati u braku, no od braka i supruge ne očekivati ispunjavanje svih obveza koje brak podrazumijeva i koje uz njega idu.
Ovo je opcija ne činjenja i čekanja. Jer, možda se u Vašem braku ipak radi samo o jednoj većoj krizi koja može proći? Kad bi supruga vidjela da sa svoje strane više ne radite pritisak, te da ste je, nezainteresirani, ostavili na miru, možda bi tada promijenila ponašanje? Možda joj tada više ne bi bilo toliko zanimljivo „tjerati po svom“, a ta bi ju promjena možda zaintrigirala, te izazvala interes za Vas i za to što se to kod Vas promijenilo? Ono što Vi u ovom, naizgled pasivnom razdoblju, možete učiniti jest okrenuti se malo više prema sebi i preispitati svoj dosadašnji stav, ponašanje i odnos prema supruzi. Zbog čega govori da ste Vi krivac za njezino ponašanje? Nemojte a priori odbacivati tu tvrdnju (do sada ste upravo to činili, jel' tako?) Želi li ona time samo opravdati svoje postupke ili tu ipak „nešto ima“?
Rekla bih još nešto i o rutini u koju s vremenom upada većina brakova. Stanje koje donosi, kad više nema iznenađenja i uzbuđenja u iščekivanju nečeg novog, veliki je neprijatelj braka.
Tako se često dogodi da neka usputna veza u koju se upuste bračni partneri, razbije rutinu, te može dovesti do poboljšanja kvalitete braka. Čudna je ljudska narav!
Kažete kako su Vaši osjećaji umrli i kako suprugu više ne volite, no ja, nekako, to ne vjerujem. Zbog čega onda pristajete na njezine uvjete, te već niste poduzeli korake prema razvodu? Zbog čega, na kraju krajeva, pitate stručnjake što učiniti?

Čini mi se kako ste Vi više povrijeđeni njezinim ponašanjem, te iz toga proizlaze ovakvi Vaši stavovi, uvjeravanje samoga sebe kako vam nije stalo ( jer mislite da nije ni njoj).
No, možda Vam nešto iznutra govori da trebate čekati i Vi jednostavno slušate taj glas.
U tome nema ničega lošega, dapače. U želji da se ne odustane tako lako ( od osobe, od nečega što ste godinama materijalno i kroz međusobni odnos gradili, od majke svoga djeteta), nema ničega ponižavajućega. To je častan čin, pa ako se čini kako je supruga i zaboravila koliko je to vrijedno, Vi još barem malo dulje od nje (i za nju) vjerujte!
Jer, ako jednoga dana i odlučite napraviti taj konačni rez, morate biti sigurni da ste učinili sve što ste znali i mogli, te da Vam je još jedino to preostalo .

Poštovani T.S., vjerujem kako već znate način na koji ćete, ukoliko odlučite, provesti tu drugu opciju koja Vam stoji na raspolaganju: podnošenjem tužbe za razvod braka Općinskom sudu, prema mjestu prebivališta.
Ukoliko i supruga ipak pristane na razvod, tada se postupak pokreće sporazumno.
Bez obzira u kojem smjeru krenuo Vaš život, želim Vam svako dobro!

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada