Taj ''biljni internet'' ne samo što može povećati unos nutrijenata za 100 do 1000 puta, nego poslužiti i kao sustav ranog upozoravanja na opasnosti poput patogenih mikroorganizama, biljnih uši i parazita. Tako nenapadnute biljke dobivaju priliku na vrijeme izgraditi učinkovitu prirodnu obranu protiv napadača

U šumama diljem svijeta moguće je pronaći golema drevna stabla koja nikada nisu bila umjetno gnojena ni navodnjavana. Kako uspijevaju ostati jaka i zdrava? Odgovor je jednostavan – zahvaljujući mikorizi.

Britanski znanstvenici nedavno su otkrili da simbioza biljaka i micelija posebnih, takozvanih mikoriznih gljiva tvori vrlo složenu komunikacijsku podzemnu mrežu sastavljenu od finih končastih vlakana.

Ova mreža proteže se od biljke do biljke, povezujući ih čak i na kilometrima dugim udaljenostima.

Taj ''biljni internet'' ne samo što može povećati unos nutrijenata za 100 do 1000 puta, nego poslužiti i kao sustav ranog upozoravanja na opasnosti poput patogenih mikroorganizama, biljnih uši i parazita.

Tako, nenapadnute biljke dobivaju priliku na vrijeme izgraditi učinkovitu prirodnu obranu protiv napadača.

Što je mikoriza?

Mikoriza je prirodna simbioza  korijena biljke i micelija mikoriznih gljiva koja je većini biljaka nužna za pravilan rast i razvoj.

U takvoj, obostrano korisnoj simbiozi gljive iz biljke uzimaju ugljikohidrate ali to joj mnogostruko i obilato vraćaju, čineći ju jačom i zdravijom.

I više od toga, mikoriza može povezati različite biljne vrste i omogućiti im međusobnu komunikaciju u cilju samozaštite.

Ova simbioza biljaka i gljiva, presudna za rast i razvoj biljaka postoji već više od 460 milijuna godina.

Mikorizu je još davne 1880.  otkrio poljski botaničar Franciszek Kamienski, te zatim o tom otkriću objavio znanstveni rad.

U skladu s tim, veliko je pitanje zašto je primjena mikorize većini uzgajivača i dan danas potpuna nepoznanica?

I na to pitanje odgovor je jednostavan.

Zahvaljujući različitim interesima ali i nevjerojatnoj bahatosti ljudskog roda koji živi u uvjerenju da je pametniji od prirode, svijet je krenuo u traženje bilo kakvih drugih rješenja za zaštitu bilja i dobivanje većih prinosa, izuzev prirodnih.

Ipak, istraživanja su se nastavila i u međuvremenu je dokazano da je mikoriza, kao savršen oblik suživota biljke i gljiva, najbolja, najjeftinija i najučinkovitija metoda za dobivanje većih i zdravijih prinosa – i to u potpunosti u skladu s prirodom.

Uzgoj bilja i zaštita ekosustava

U današnje vrijeme sve veći broj znanstvenika mikorizu smatra jedinim pravim rješenjem za uzgoj različitih kultura i zaštitu ekosustava.

Više od 90 posto biljnih vrsta prirodno stvara takav simbiotski odnos, uslijed čega je mikoriza primjenjiva u šumarstvu, vinogradarstvu, maslinarstvu, kod uzgoja voća, povrća, jestivih gljiva, ukrasnog i sobnog bilja ili pri njezi travnjaka.

Izuzetak su jedino kupusnjače (kupus, kelj, cvjetača, brokula, repa, rotkvice itd.), koje takvu simbiozu ne stvaraju.

Biljke koje rastu u simbiozi s micelijem mikoriznih gljiva otpornije se na bolesti i sušu te uspijevaju i u siromašnijem tlu.

Na mikorizaciju odlično reagiraju kulture koje zahtijevaju više vode (lubenice, dinje, buče, rajčice, krastavci, paprika, jagode itd.)

Usto, tim načinom postiže se znatna ušteda u trudu i vremenu uloženom u uzgoj kultura, također i u utrošku vode, gnojiva i sredstava za zaštitu bilja.

Ukratko, povrtne i voćne kulture daju više plodova uz manji uloženi trud.

Začinsko bilje i cvijeće intenzivnije mirišu, a trajnice lakše prežive zimu i u proljeće su vitalnije.

Biljke uzgajane na klasičan (moderan) način ne razvijaju mikorizu i zato daju manje plodova, a ujedno su i manje zdrave.

Mikoriza dokazano djeluje na biljke tako da:
štiti biljku od suše, patogena i teških metala
povećava otpornost na bolesti
omogućuje biljci bolje iskorištenje fosfora i dušika
poboljšava apsorpciju makro i mikroelemenata iz tla (kalij, cink, bakar, željezo...)
regulira pH vrijednost prema potrebama biljke
do 40% smanjuje potrošnju vode
smanjuje potrošnju gnojiva i sredstava za zaštitu bilja do 35%
ubrzava rast biljke te za 25 posto povećava urod i kvalitetu plodova

Mikoriza u vlastitom organskom vrtu

U svijetu, a i na našim prostorima moguće je pronaći proizvođače mikoriznih gljiva te od njih dobiti precizne naputke o primjeni.

Ako se odlučite primijeniti ih u vlastitom organskom vrtu, vinogradu, masliniku itd., te tako dobiti više zdravijih i hranjivijih plodova, morate slijediti nekolicinu osnovnih načela.

Postupak mikorizacije provodi se samo jednom i to aplikacijom isključivo na sjeme ili na korijen biljke.

Nakon sadnje ili primjene na korijenu biljke, kolonije gljiva će se u zemlji širiti same po sebi.

Za godinu ili dvije,  kada se prošire, korist će biti još veća.

Erozija, obrada tla i slične aktivnosti uništavaju kolonije ovih vrijednih gljivica.

Kad se jednom poremete, sporo se oporavljaju, stoga ih je najbolje ostaviti na miru i suzdržati se od obrade tla. Ne samo što to nije potrebno, nego može biti i kontraproduktivno.

Uz mikorizaciju, dovoljno je primijeniti kvalitetno organsko gnojivo, te tlo svake godine opskrbiti  mješavinom dobrog komposta i humusa.

Biljke zatim treba ostaviti da neometano rastu i napreduju.

Izvor: alternativa-za-vas

Objavljeno: 06.01.2014