VIŠNJA MAJSEC SOBOTA 'I ništa te kao ne boli'

Četvrtina stanovništva osjeća pritisak neželjene usamljenosti i njezinih posljedica po mentalno zdravlje: anksioznost, depresivnost, psihosomatske teškoće…

Usamljenost, ilustracija

 

Tih dalekih osamdesetih poklonio mi je knjigu 'I ništa te kao ne boli' Enesa Kiševića ušavši u moj život tiho i nenametljivo, baš kao što to i danas čini, prateći me vjerno, samozatajno, podržavajuće.

Knjiga i pjesma istoimenog znakovitog naslova, a sadržaja nikada dovoljno mjerljivog, svim ljudima okrenutog, za sva vremena, a i nevremena, bome. Jer svima je kao stalo do čovjeka i svijeta, i do tebe, i do mene, u ova vremena imena 'kao', u sve to 'nečega između - kao'.

U ovom mjesecu u kojem je obilježen Europski tjedan mentalnog zdravlja s temom 'Progovori o mentalnom zdravlju' nisam mogla ne prisjetiti se upravo ove Kiševićeve pjesme.

Jer…

'Dan je kao sunčan. Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan…'

U društvu punom naučenih fraza, tradicionalnog odgoja u kojem se osjećaji zatomljuju, a njihova ekspresija potiskuje, u kojemu biti bezosjećajno arogantan i smrznuto hladan znači biti trendi, u svakodnevici okruženoj bešćutnošću onih koji su drugo ime za 'relaps' (ili 'recidiv' kako se to popularnije i češće kaže), četvrtina stanovništva osjeća pritisak neželjene usamljenosti i njezinih posljedica po mentalno zdravlje: anksioznost, depresivnost, psihosomatske teškoće…

'…Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj…'

I zato se iznova i iznova trebamo propitivati kako naš mentalni aparat funkcionira, kako se bori i brani od svakidašnjice, jer psihičko je neodvojivo od tjelesnog, a i jednako je vrijedno pa ga ni pod koju cijenu ne treba niti podcjenjivati niti zapostavljati. Zato osluškujmo naše misaone, emocionalne i adaptacijske odgovore na svakodnevni život, uđimo u naše dubine introspektivne, povežimo se sa samima sobom, u otkucaju srca, u tišini daha, u mirnoći duše.

I tako…

'…Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.'

Kako dalekih osamdesetih, tako i danas, zajedno, i 'kada boli' i 'kada, kao, ne boli', zanavijek.

 

Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti