'Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se... Grad - to ste vi.'

 

Vesna je preobučena u medicinsku sestru, uz budućeg supruga ranjenog na Trpinjskoj cesti, izišla iz grada s konvojem civila... Josip je otišao u proboj...

Vesnina jakna je danima nakon dolaska u Zagreb skrivala tragove Sinišine krvi od krhotina granate koja je u nekom trenutku eksplodirala u njihovoj neposrednoj blizini i ranila ga. Josip je po dolasku u Zagreb nakon dugo vremena zagrlio suprugu i kćer.

Vesna i Josip su, zajedno s Alenkom i Sinišom, bili ratni novinari Hrvatskog radio Vukovara.

U Uredu za prognanike i izbjeglice, u sobi do moje, sjedili su Vesna i Josip nastavljajući s novinarskim poslom, zvalo se to nastavkom ili novim početkom.

U njihovoj blizini osjećala sam najdublje ljudsko poštovanje jer prema njima smo bili, i još uvijek jesmo, mali, sićušni... Uspostavljala se komunikacija, jednostavna, topla. Vesna polagano i tiho razgovorljiva, Josip brz i samozatajan. Sa svakim danom izviralo je sve više i više sjećanja. Neka su ostajala duboko skrivena, samo njihova, ona koja će s njima kroz život zauvijek putovati. Slušala sam o ljudima i događajima, slušala bez komentara jer uho je bilo sasvim dovoljno, uho i ništa više... Stvaralo se povjerenje, s vremenom i prijateljstvo...

I Alenka je povremeno navraćala. Njen zvonki glas i neposrednost unosili su neku novu dinamiku i živost i njen pogled na ljude i događaje.

A Siniša sve ovo vrijeme tamo negdje u vječnosti čuva svoj i njihov Vukovar jer kako je u 'Priči o gradu' napisao:

'Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se...

Grad - to ste vi.'

 

Fotografija: August Dominus

Objavljeno: 19.11.2021