Prijeti li nam da uskoro imamo i podjelu na građane prvog i drugog reda, da jedan od kriterija (?!) za dobivanje otkaza bude jesi li cijepljen ili ne? Tko na što ima pravo, a tko nema? Tko je u pravu, a tko u krivu?

 

Ovih dana, kao jeka, sve mi češće odzvanjaju stihovi davne Bajagine pjesme 'Vjerujem, ne vjerujem'.

'Gluho je doba, svi su zaspali
Osjećam strašan nedostatak buke
Hoću vrištit', a ne mogu sam
Ljudi su danas osjetljivi na zvuke

Jer je noć, noć, noć, noć
Totalni je mrak
Ništa se više ne vidi u tami…

Vjerujem, ne vjerujem…'

Ljetos jedan austrijski ugostitelj svoj kafić otvorio isključivo onima koji se nisu cijepili protiv koronavirusa. Puk'o čovjeku film, ušao u otpor prema regulama, priklonio se ovovremeno drugačijima, 'trouble maker' u državi do savršenstva uređenoj i discipliniranoj. Ne znam kako bi mu to sada uspjelo kada bez covid putovnice više ni granicu javnog šekreta prijeći ne možeš.

Podjela je uvijek bilo i dovijeka će ih biti - na crne i bijele, na crvene i crne, na muške i ženske (i one između), na stare i mlade, na visoke i niske, na osobe s invaliditetom i one koji misle da to nisu, na bogate i siromašne, lijepe i ružne, debele i mršave, pametne i bedaste, mudre i blesave, prave i krive, obrazovane, neobrazovane i još puno onih između. A sada i ova - na cijepljene i necijepljene.

A one koji su se cijepili stavilo u 'kućice' - oni s jednom dozom, pa oni s dvije, pa oni s 'bustericom', oni s 'astrom', 'fajzerom', 'modernom' ili s 'džonsonom', pa oni koji su cijepljeni, a radije bi da nisu.

A necijepljene podijelilo na zadrte antivaksere, na 'nevjerne Tome' i na one koji od svega, pa i od ovoga, stisnutih zuba šegu pokušavaju napraviti, a grč im u želucu ne popušta, na plašljive i one lažno hrabre, na one koji se cjepiva i na one koji se igle boje, na neodlučne koji još uvijek čekaju, a i na one koji se opravdano ne smiju cijepiti, a rado bi...

Prijeti li nam da uskoro imamo i podjelu na građane prvog i drugog reda, da jedan od kriterija (?!) za dobivanje otkaza bude jesi li cijepljen ili ne? Tko na što ima pravo, a tko nema? Tko je u pravu, a tko u krivu? Je li pravno uvijek i ispravno, a je li ispravno uvijek i pravno? 'Prisilna dragovoljnost ili dobrovoljna prisila', bilo to nekome drago ili ne, ali čini se da tako jest.

Društvo se na novi način polarizira, povjerenje na sve strane kopni, antagonizmi i frustriranost rastu, neprijateljstva se uvlače među ljude koji su mnogim nelogičnostima zbunjeni, pa i u ćošak stjerani... Hoćemo li u ovoj borbi za ljude na kraju izgubiti - čovjeka?!

Je li ovo 'veliki reset', što se u nekim novovjekim teorijama pokušava proturiti ili je to jednostavno '(po)veliki ljudski shit' koji je sve teže sanirati, još teže resetirati, a ukloniti gotovo nemoguće?

A u svemu ovome samo su neki u pravu, a svak' misli da se to upravo na njega odnosi.

A znanstvenici u labirintu nepoznanica teško pronalaze izlaz...

A alfabet uskoro premalen za koronavirusne mutante...

A oni gore ne prestaju s ego trip prepucavanjem, sve pod firmom velike 'borbe za istinu i čovjeka'.

A među ljudima podjele, potpodjele, potpodjele podjela.

A da u svemu ovome ne pobudalim, uzela igle i štrikam - jedan pravo, jedan krivo, jedan pravo, dva krivo, dva pravo, jedan krivo, jedan pravo, jedan krivo. Pravo ili krivo?

 

Objavljeno: 12.11.2021