U fokusu izmjena i dopuna Zakona o obnovi moraju biti građani koji i dalje žive s posljedicama potresa i zaštita njihovih ljudskih prava

 

Potresi su prirodne katastrofe i sami po sebi ne krše ljudska prava, ali reakcija i odgovornost države i institucija svakako spadaju u područje zaštite ljudskih prava jer su u pravilu najteže pogođeni upravo i oni najranjiviji. To se, prije svega, odnosi na kreiranje zakona i pravila, u ovom slučaju vezanih za obnovu oštećenih objekata. Ako su oni teško provedivi i uključuju neučinkovite procese, što je bila glavna kritika važećeg Zakona o obnovi, potrebno ih je unaprijediti. To se želi postići Zakonom o Izmjenama i dopunama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije s Konačnim prijedlogom Zakona.

Jasno je kako se radi o traženju ravnoteže između općih pravnih normi i postupanja s jedne strane, i s druge strane potrebe uvažavanja posljedica potresa, kako bi se stanovnici što prije vratili u domove, kao i radi zaštite života i zdravlja uslijed opasnosti od ruševina.

Istodobno, i s obzirom da će u obnovu biti uložena golema materijalna sredstva, vrijeme i rad, ovakav poseban propis bi trebao biti odraz šireg konsenzusa, uz jasno i javno artikulirana pojašnjenja potrebe i razloga njegova donošenja.

Većina komentara na Zakon, koje smo dali tijekom javnog savjetovanja, primljena je na znanje, a neke od njih donosimo u nastavku.

Potrebno je jasno definirati ključne pojmove

Kako bi primjena Zakona bila učinkovitija, potrebno je jasno definirati ključne pojmove: primjerice nekonstrukcijsku obnovu i donosi li se u tom slučaju rješenje o obnovi ili rješenje o novčanoj pomoći.

Trebalo bi pojasniti i pojam 'prebivanje', uz mogućnost dokazivanja činjenice da je osoba živjela u određenom objektu/nekretnini i izjavama svjedoka, plaćenim računima za javne usluge i sl.  Ovaj je pojam potrebno i jasno razlikovati od termina 'prijavljeno prebivalište' koji se do sada koristio u Zakonu o obnovi. U svakom slučaju, prebivalište i boravište stradale osobe ne smiju onemogućiti zadovoljenje njihovih osnovnih životnih potreba, što smo preporučili i u Izvješću pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u katastrofi uzrokovanoj poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji iz 2014.

Jasnije definiranje pojmova odnosi se i na mogućnost gradnje zamjenske kuće. Naime, to nije moguće ukoliko je osoba na dan zagrebačkog, odnosno petrinjskih potresa (22. ožujka i 28. i 29. prosinca 2020.) u vlasništvu imala drugu useljivu kuću ili stan. Međutim, osim činjenice da je osoba vlasnik takve nekretnine, ne uzima se u obzir živi li u njoj već možda netko, odnosno je li slobodna za useljenje, što je važno za mogućnost stambenog zbrinjavanja onih čije su kuće ili stanovi uništeni u potresu. Ukoliko se pod pojmom 'useljiva kuća ili stan' misli da u njima nitko ne živi, navedenu definiciju svakako bi trebalo uključiti u pojmovnik kako bi se izbjegle eventualne nejasnoće.

Građani neće morati sufinancirati obnovu

Zakonom se predlaže i oslobađanje građana obveze sufinanciranja troškova obnove, i to bez obzira na njihovo imovno ili socijalno stanje, kao i na područje gdje žive. Pristup obnovi temeljen na činjeničnom stanju, a ne vlasničkim odnosima, i uz javno financiranje trebao bi pridonijeti ubrzanju postupka, dovesti do bržeg i šireg povratka u domove i otkloniti dio brige oko sigurnosti na ulicama i uz oštećene objekte. No, istodobno ne treba zaboraviti kako i uz posljedice ovih potresa postoje i druge potrebe i izazovi vezano uz zbrinjavanje osoba čiji su domovi uništeni i na koje se čeka odgovor nadležnih tijela (kao što je primjerice stambeno zbrinjavanje stradalih u klizištima 2014. u Gornjem Knegincu).

Uključivanje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje

Pozitivan je i prijedlog većeg uključivanja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, odnosno da se u Stručni savjet za obnovu predloži i imenuje njegov predstavnik, na što smo ukazivali i ranije. Upravo se ta institucija unatrag više desetljeća bavi isključivo obnovom i stambenim zbrinjavanjem i raspolaže stručnjacima u tom području, a njezino uključivanje je posebno važno i zato jer je na područjima gdje je proglašena katastrofa ona i određena za provođenje obnove, odnosno uklanjanje oštećenih objekata i izgradnju zamjenskih.

Obnova i nelegaliziranih objekata

Zakon predviđa i obnovu nelegaliziranih objekata, što do sada nije bilo moguće, i to ukoliko je na dan potresa vlasnik u njemu prebivao i ako je legalizacija zakonski moguća. Naime, prema podacima iz Otvorenog pisma humanitarnih udruga upućenog Vladi i zastupnicima Hrvatskog sabora iz lipnja 2021., preko 90% gospodarskih i blizu 80% stambenih objekata na području Sisačko-moslavačke županije nije legalizirano. No, kako se unaprijed ne može otkloniti da neki stanovnici žive u objektima čija legalizacija zakonski neće biti moguća, jer se nalazi na planiranim ili istraženim koridorima i površinama prometnih, energetskih, vodnih i komunikacijskih građevina, području posebne zaštite voda i dr., a što je legitimno, važno je pronaći rješenje i za njih, pogotovo ako se radi o ranjivim skupinama - starijim osobama ili onima u sustavu socijalne skrbi. To je moguće, primjerice, davanjem prednosti prilikom smještaja u dom za starije i nemoćne osobe u vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave, zbrinjavanjem u zamjensku nekretninu u vlasništvu države ili lokalne samouprave ili njezinom gradnjom.

Prilika za rješavanje nesređenih imovinsko-pravnih odnosa

Izmjene i dopune Zakona prilika su i za (djelomično) sređivanje imovinsko-pravnih odnosa u području gdje su oni još uvelike neriješeni. Naime, iako je predviđeno da se donesenim rješenjem o obnovi smatra da je za tu građevinu izdana pravomoćna uporabna dozvola, predložili smo i jasno propisivanje koje će javnopravno tijelo izdavati uporabnu dozvolu ili drugi akt istog značenja, odnosno potvrdu da se on ne izdaje sukladno Zakonu, kao i da ono navedene dokumente po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom katastarskom uredu, ali i nositelju obnove označenom u pravomoćnom rješenju o obnovi.

Takvo rješenje pomoglo bi stanovnicima ruralnih područja i obnovljeni objekti ne bi ostali bez izdanih akata o uporabi. U suprotnom bi ta obveza i dalje bila na vlasnicima, uz mogućnost dodatnih komplikacija, primjerice, prestankom važenja Zakona, zbog kojih obnovljeni objekti možda ne bi bili upisani u zemljišne knjige. Ovako bi i veći dio obnovljenih objekata bio upisan, ili ako to nije moguće, vlasnici/nositelji obnove bi imali potrebne akte za uporabu.

Jednostavnije uklanjanje objekata koji ugrožavaju sigurnost

Prijedlog Zakona predviđa i jednostavniji i brži postupak uklanjanja oštećenih ili uništenih objekata koji ugrožavaju sigurnost, zdravlje ljudi, druge zgrade ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. Građevinski inspektor tako će odmah po službenoj dužnosti donositi rješenje o uklanjanju uništene zgrade i/ili njezinog dijela, bez suglasnosti vlasnika/suvlasnika i bez suglasnosti nadležnog tijela, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara. Da je vlasnik o tome obaviješten, a rješenje postalo izvršno, smatrat će se njegovim stavljanjem na oglasnu ploču nadležnog ureda Državnog inspektorata, a ako se radi o zaštićenom kulturnom dobru, njegovom dostavom nadležnom konzervatorskom odjelu i objavom na mrežnim stranicama nadležnog Državnog inspektorata.

Iako će to svakako ubrzati uklanjanje opasnih objekata, zbog pravne sigurnosti i obaviještenosti vlasnika zgrade koju je nužno ukloniti, gdje god je to moguće, potrebno je rješenje o uklanjanju dostaviti osobno vlasniku, a ne navedenom objavom na oglasnoj ploči ili mrežnim stranicama. To je važno i zbog pravovremenog informiranja osobe o mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv navedenog rješenja, što je propisano Prijedlogom Zakona.

Potrebno je doraditi kriterije vezane za privremeni smještaj

Neposredno nakon katastrofe, velik broj nastradalih građana raspitivao se o kriterijima dodjele i montaže privremenih, pokretnih i montažnih objekata, kao i prioritetima priključivanja na energetsku mrežu i vodnokomunalnu infrastrukturu, kao i o mogućnostima kontrole redoslijeda i prioriteta stambenog zbrinjavanja.

Zato ovim Prijedlogom treba nedvojbeno i jasno propisati tko se i po kojim kriterijima, kada, gdje i na koje vremensko razdoblje zbrinjava, tko donosi takvu odluku i koji je pravni lijek na raspolaganju onima koji su nezadovoljni, kako bi se slične situacije izbjegle u budućnosti.

Što s građanima koji su već sami pristupili obnovi?

Mnogi građani s obnovom su već krenuli o vlastitom trošku jer zbog složene procedure i sporosti sustava, a u nekim slučajevima i nužnosti brze obnove, nisu podnosili zahtjeve za obnovu. Kako iz prijedloga Zakona nije jasno planira li se povrat uloženih sredstava građanima koji su sami djelomično ili potpuno obnavljali stradale objekte, ovo pitanje svakako je potrebno uzeti u obzir.

Značajna uloga udruga na terenu

U svakom slučaju, provedba ovog Zakona, ali i šira revitalizacije stradalog područja ovisit će i o tome koliko će građani biti upoznati sa svojim pravima i obvezama. Nažalost, mnogima od njih koji žive u ruralnim područjima nedostupne su osnovne informacije, ne koriste se internetom, a zbog starije životne dobi, neposjedovanja vozila ili udaljenosti ne mogu doći, primjerice, do Petrinje ili Gline i izmještenih ureda Ministarstva. Stoga bi, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave, svakako trebalo razmotriti mogućnosti dodatnog financiranja udruga koje se na potresima pogođenim područjima bave besplatnom pravnom pomoći kako bi u postupku obnove osigurali podršku svim građanima.

 

Izvor: Pučka pravobraniteljica

Objavljeno: 26.10.2021