Riječi koje izgovaramo imaju svoju težinu. Kao i sve na ovom svijetu i one imaju svoje lice i naličje. Riječi mogu biti nježne, ali i grube, istinite, ali i lažne, pristojne, ali i vulgarne, privlačne, ali i odbojne, ljekovite, ali i otrovne, pametne, ali i glupe...

 

Koliko smo samo puta nekoga tko je štucao pokušavali preplašiti ne bi li zbog iznenada izazvanog straha prestao. Taj 'recept' prenosi se s koljena na koljeno, bio 'ljekovit' ili ne, jer često i 'upali'.

Prisjetila sam se ovih dana istinite priče o Amerikanki Amy Beth Gardner, tada majci 11-godišnje djevojčice Breonne koja je, prema američkim pravilima, kretala u srednju školu. Večer prije prvog školskog dana Amy je svojoj kćeri dala tubu paste za zube zamolivši je da njen sadržaj istisne na tanjurić. Nakon što je dovršila ovaj zadatak, slijedio je sljedeći: 'Sada istisnutu zubnu pastu vrati u tubu.' Breonna se našla u čudu, bila je pomalo šokirana i zaplakala je, jer taj zadatak nije bilo moguće izvršiti.

'Uskoro ćeš imati priliku upotrijebiti riječi koje mogu druge povrijediti, poniziti i klevetati ili, nasuprot tome, možeš koristiti riječi koje liječe dušu, potiču i nadahnjuju osobe oko tebe. Baš kao i kod ove zubne paste, kad riječi izađu iz usta, nemoguće ih je vratiti natrag,' objasnila je Amy svojoj kćeri.

I tako je zubna pasta bila sjajno smišljen povod da se objasni važnost izgovorenih riječi. Bio je ovo i primjer originalnog i poučnog, spontanog 'mini psihološkog eksperimenta' provedenog u prirodnim uvjetima.

Riječi koje izgovaramo imaju svoju težinu. Kao i sve na ovom svijetu i one imaju svoje lice i naličje. Riječi mogu biti nježne, ali i grube, istinite, ali i lažne, pristojne, ali i vulgarne, privlačne, ali i odbojne, ljekovite, ali i otrovne, pametne, ali i glupe, odmjerene, ali i nepromišljene, životne, ali i pogibeljne, skromne, ali i nadmene, korisne, ali i štetne, ohrabrujuće, ali i zastrašujuće, poticajne, ali i demotivirajuće…

Mnoga usta ljudi kojima smo okruženi, a bome i ona političarska, pretvaraju se često u kloaku, postajući sabiralište vlastite prljavštine i svjedočeći o moralnoj i emocionalnoj izopačenosti njenog vlasnika. Svakodnevno se pune i nekontrolirano prazne, uživajući u smradu vlastitog izričaja i zagađujući sve oko sebe. Začepiš nos, ne pomaže, napraviš odmak, ne vrijedi… A zubna pasta se razlila i ne može se više vratiti… Koliko bi puta oni trebali ponoviti eksperiment gospođe Amy Beth Gardner? Bi li nešto iz njega naučili?

Kineska poslovica kaže: 'Ne radi drugima ono što ne želiš da tebi drugi rade'.

Dodajmo: 'Ne reci ono što ne želiš da drugi (o) tebi govore'.

 

 

Tekst je isključiva odgovornost autorice i ne odražava stavove In Portala.

Objavljeno: 11.06.2021