Portal Međimurska Sportska Mreža (msm.hr) pokrenuo je u prosincu serijal 'Inspirativne priče međimurskih sportaša' u kojem donose priče sportaša s invaliditetom. Danas vam prenosimo njihovu priču o Paulu Nomo Nemiju

 

Kada smo pozvonili na vrata Nomo Nemijevih dočekao nas je jedan maleni, a već tako veliki dječak, desetogodišnji Paulo Nomo Nemi. Svojom toplom dobrodošlicom osvojio nas je na prvi pogled. Na izgled, Paulo je samo jedan od dječaka koji vole sve što vole djeca njegovih godina, ali nije tako. Naš heroj ima dijabetes Tip 1 koji je njegov životni suputnik već pet godina. Paulo se s njim naučio živjeti, baš kao i njegovi roditelji i prijatelji.

Paulo pohađa četvrti razred OŠ Nedelišće. U slobodno vrijeme bavi se nogometom, pohađa dodatne sate informatike, a slobodno vrijeme krati igranjem na igralištu ili igračkim konzolama.

Paulo je naučio živjeti sa šećerom i uvijek je jači od njega. Život mu se promijenio, ali on uvijek teži pozitivi koja ga krasi.

- Šećer me u ničemu ne sputava. Najteže mi je dok vidim da netko jede ono što ja ne smijem. Za sada mi je dobro i nisam imao težih problema i jako dobro se nosim s time i nadam se da bude i dalje tako. Prije mi je bilo teže jer sam se morao pikati svakih sat i pol, ali sada, kada je tehnologija napredovala, puno je lakše živjeti te se pikam svaka tri dana u odnosu na staru tehnologiju, a šećer si mjerim mobitelom.

O Paulu i šećeru pričala nam je i njegova majka Gordana koja i sama kaže kako im je bilo jako teško na početku kada je Paulu utvrđen dijabetes.

- Taman kad je počeo igrati nogomet, dijagnosticiran mu je šećer pa smo morali napraviti malu stanku. Svima nam je bilo jako teško to prihvatiti i nositi se s time. Prije par godina nabavili smo uređaj koji sam očitava šećer u krvi i uvelike nam pomaže u svakodnevnom životu.

On je jedan od dječaka kojemu dan mora biti ispunjen, a najviše ga veseli kada navečer ima nogometni trening.

- Prvo što napravim ujutro je kontrola šećera. Dam si inzulin na aparat pa krenem na doručak. Za doručak smijem jesti onoliko koliko sam si dao inzulina. Nakon škole ponovno si dajem inzulin kako bih mogao ručati. Zatim pišem zadaću, igram se, a prije treninga si ponovno moram iskontrolirati šećer. Na treningu je aparatić u torbi, a kada završi trening opet si stavljam aparatić.

Njegovim prijateljima, suigračima, ali i učiteljici trebalo je neko vrijeme da se opuste te shvate kako i što treba raditi ako nešto ne krene po volji.

- Prvi puta kada su me vidjeli svi su se čudili što ja to radim. Sada je puno lakše, navikli su se i svi znaju što moraju napraviti kada mi je šećer jako nizak te im je normalno što se ja pikam. Učiteljica se na početku bojala, ali sada već zna sve i moram je pohvaliti.

Do sada se bavio atletikom, gimnastikom, a najveću njegovu ljubav dobio je nogomet s kojim se želi baviti u budućnosti baš kao i njegov otac Casimir.

- Nogometni uzori su mi Paulo Maldini zato što je čvrst u obrani, priča na terenu, vođa je ekipe i nikad ne odustaje. Zatim Paulo Dybala, Sergio Ramos i Nacho koji također ima dijabetes. U Hrvatskoj navijam za Dinamo i Međimurje, a u inozemstvu mi je dobar tko pobjedi. Jednog dana volio bih igrati u Manchester Cityju, Bayernu, Dinamu ili Rijeci.

Paulo uz NŠ Međimurje - Čakovec igra i za MNK Fotex Junajted, te je član dijabetes reprezentacije.

- Najdraže utakmice su mi protiv čakovečke Sloge jer je s njima uvijek napeto, borbeno i žestoko. Utakmice protiv takvih klubova ostale su mi u sjećanju.

Prije šest godina Nomo Nemijevi organizirali su pravu nogometnu feštu. Tada su se na Svjetskom prvenstvu susreli Hrvatska i Kamerun.

- Ja sam navijao za Hrvatsku, a tata za Kamerun. Obojica smo glasno navijali i nakon što je Hrvatska pobijedila, krenuli smo zezati tatu.

U razgovor se uključio i Paulov tata, popularni Kazo, koji je ovog puta bio u sporednoj ulozi.

- Paulo ima volju za treniranjem. Ja ne sanjam da će Paulo napraviti veliku karijeru. To ako bude, doći će samo. Paulo ima ono što mi u Kamerunu nismo imali. On mora sam pokazati volju ako želi nešto napraviti u nogometnoj karijeri. Za svoje godine je dosta ozbiljan, posvećen radu i trening je kod njega prioritet. Član je nogometne reprezentacije dijabetičara s kojom je napravio sjajne rezultate.

Kad smo već došli do kraja razgovora, Paulo je zaželio poslati poruku mladim sportašima.

- Trenirajte, vježbajte, dajte sve od sebe i samo nastavite raditi najbolje što znate. Vremena za odmor imat ćete poslije - poručio je naš heroj Paulo.

Autor: Međimurska Sportska Mreža/Nikola Lukman

Objavljeno: 05.01.2021