U kolotečini uobičajenog ritma života imamo uhodane obrasce po kojima se ponašamo. Sloboda koju nam pruža godišnji odmor daje nam mogućnost velikog odmaka od okorjelog koncepta naše svakodnevice

 

Ovih sam dana pročitala sjajan vic.

Dogovaraju se Mujo i Fata kako provesti godišnji odmor. Fata upita: 'Šta misliš, Mujo, šta je bolje za tvoje zdravlje – da idemo na more ili u planine?' Mujo će na to: 'Za moje bi zdravlje bilo najbolje da ti odeš u planine, a ja na more!'

Jest da je vic i jest da je Mujo, ali poruka je jasna – godišnji odmor trebao bi biti snažan odmak od svakodnevice jer jedino se na taj način ostvaruje njegov tako željeni učinak – odmor za dušu i tijelo.

Godine 1974. na sveučilištu u Helsinkiju, u Finskoj, započelo je longitudinalno istraživanje, koje je tijekom 40 godina, između ostalog, proučavalo utjecaj trajanja godišnjeg odmora na ljude. Istraživanje je pratilo 1200 poslovnih ljudi za koje se smatralo kako su u opasnosti od bolesti srca, pretjerane težine, visokog krvnog pritiska i kolesterola.

Pokazalo se kako oni, koji godišnje uzimaju manje od tri tjedna odmora, imaju 37 posto veće šanse za umrijeti mladi od onih kojima godišnji traje dulje od tog razdoblja. Dovoljna duljina godišnjeg odmora, odnosno napuštanja izvora stresa, potpuno je premašila prednosti i pozitivne efekte zdrave prehrane i fizičkih aktivnosti, tvrde finski znanstvenici.

Rezultati ovog istraživanja predstavljeni su prije dvije godine na međunarodnoj kardiološkoj konferenciji u Münchenu. Profesor gerijatrijske medicine i znanstvenik Timo Strandberg, s helsinškog sveučilišta, tim povodom je dao preporuku prema kojoj bi liječnici trebali propisati odlazak na godišnji odmor onima kod kojih postoji rizik od zdravstvenih problema, naglašavajući kako je 'odmor sjajan način za rješavanje stresa'.

U kolotečini uobičajenog ritma života imamo uhodane obrasce po kojima se ponašamo. Sloboda koju nam pruža godišnji odmor daje nam mogućnost velikog odmaka od okorjelog koncepta naše svakodnevice. Koliko god djelovalo čudno, za prijelaz iz napetog u opušteno stanje potrebna su nam samo četiri dana, a iza toga, sljedeća barem tri tjedna – cijeli svijet je naš. Stoga ne jurite bezglavo odmah drugi dan po završetku posla u potragu za pustolovinama odmora. Vaša, tijekom godine kumulirana napetost, ne počinje popuštati toga časa tako da su obiteljski kaos i konflikti zagarantirani, a to biste, vjerojatno, barem u tom razdoblju htjeli izbjeći.

Desetak godina unatrag ljetujemo u istom mjestu u srednjoj Dalmaciji – ista soba, ista plaža, isto drvo, isti hlad, isti balkon, gledanje u zeleno, ali i u plavo. Nakon poduljeg niza godina ovih dana pokušavamo novovjeki 'epidemiološki okvir novog normalnog' uskladiti s čvrsto ukorijenjenim ljetnim navikama.

Kako uskladiti neprirodno i prirodno? Kako pomiriti nepomirljivo? Što izgubiti kako bi dobio? Što je, k vragu, to ljetno 'novo normalno'? Odricanje, kompromis, prilagođavanje ?!

I kako to i inače u životu biva, svaku poteškoću okrećemo u novu šansu, u novi izazov, u novi izbor iza kojeg sigurno čuči i neko novo zadovoljstvo, neko novo zeleno i neko novo plavo.

'Oj, živote!', viknuo je Josip Pejaković u njegovoj monodrami (one iste godine kada su Finci započeli onu longitudinalnu studiju o dobrobitima godišnjeg odmora) ni ne sluteći koliko dugo će još biti aktualan.

 

Autor: Višnja Majsec Sobota

Objavljeno: 31.07.2020