Peter Longstaff je slikar, vlasnik farme svinja i otac. Rođen bez ruku i stvara umjetnost držeći kist nožnim prstima, uranjajući ga u boju i prelazeći njime po platnu u nevjerojatnom podvigu spretnosti stopala

 

Znanstvenici su pregledali mozgove Longstaffa i Toma Yendela, još jednog umjetnika koji slika stopalom, kako bi utvrdili razlikuju li se njihovi mozgovi na mjerljiv način od mozgova ostatka populacije. I doista se razlikuju - ti pojedinci imaju ‘mape nožnih prstiju’ u mozgu slične ‘mapama prstiju’ kontrolne skupine. Otkriće je objavljeno u časopisu Cell Reports, javlja IFLScience.

- Za gotovo sve ljude svaki je naš prst predstavljen vlastitim malim dijelom mozga, dok nema razlike između područja mozga za svaki naš nožni prst - objašnjava glavni autor studije, doktorski student Daan Wesselink s UCL instituta Kognitivne neuroznanosti i Sveučilišta u Oxfordu.

- Ali kod drugih vrsta primata, koje koriste svoje nožne prste za složene zadatke poput penjanja, i nožni prsti i prsti posebno su zastupljeni u njihovom mozgu. Otkrili smo da kod ljudi koji koriste nožne prste kao što drugi ljudi koriste prste, nožni prsti su im bili predstavljeni u mozgu na način kakav nikad prije nije viđen kod ljudi.

Tim je proučavao dvojicu umjetnika iz Ujedinjenog Kraljevstva - obojica koriste jedno stopalo za manipuliranje objektima, a drugo za stabilizaciju. Koristeći fMRI ultra visoke rezolucije, dodirivali su nožne prste sudionika kako bi vidjeli koja su područja mozga ‘osvijetljena’ aktivnošću.

Za slikare svaki pojedinačni nožni prst svijetlio je u području mozga rezerviranom za stopala, ali za kontrolnu skupinu ljudi koji koriste ruke nisu nađene takve specifičnosti. Ovi umjetnici, otkrili su, imaju odvojene, definirane regije za svaki nožni prst - zapravo ‘mape nožnih prstiju’ u mozgu. I ne samo to, nego je umjetnikovo stopalo zaduženo za stabiliziranje pokazalo manje izraženu aktivnost od ‘spretnog’ stopala. Aktivnost se proširila i na područje mozga koje je obično rezervirano za ruke.

- Mape tijela koje imamo u mozgu nisu nužno fiksirane, pojavljuju se kao takve zato što su zajedničke gotovo svim ljudima, ali to je tako samo zato što se većina ljudi ponaša vrlo slično - rekla je jedna od autorica, doktorica Harriet Dempsey-Jones.

Međutim, postoji kritično razdoblje plastičnosti u ranoj životnoj dobi kada se čini da su promjene najviše moguće. To ne znači da plastičnost u mozgu odraslih nije moguća, nego da smo u mladosti najplastičniji. Također je važno napomenuti da su u studiji sudjelovala samo dva sudionika i da su obojica rođeni bez ruku, što znači da bi se takvo mapiranje moglo razlikovati kod ljudi rođenih s rukama.

- Moglo bi biti da su naši umjetnici u to vrijeme maksimalne plastičnosti mozga učili koristiti nožne prste - rekao je Wesselink.

- Znamo da je mozak odraslih ‘fiksiraniji’ nakon što se kritično razdoblje plastičnosti završi. Moguće je da, kada se to jednom dogodi, mozak više ne možete promijeniti na značajan način, kao što je ovaj.

- Bilo da se radi o ruci ili nozi, ili bilo kojem dijelu tijela, želimo razumjeti više o tome kako se mozak suočava s tim različitim vrstama promjena - dodaje Dempsey-Jones.

- Mapiranje aktivnosti prstiju i nožnih prstiju u mozgu može pomoći unapređenju tehnologije sučelja mozga i stroja u kojem mozak uči kako kontrolirati svaki prst na protezi.

Damir Fatušić

Objavljeno: 15.10.2019