Ova priča spada u rubriku 'Vjerovali ili ne'. On je majstor tri borilačke vještine, prononsirani borac za svekolika prava osoba s invaliditetom i promotor hrvatskog sporta u svijetu. Mirsad nije samo slijepa osoba, on je čudo našeg vremena

Mirsad Bećirović slijepa je osoba, otac prekrasne sedmogodišnje djevojčice Eme, korisnik psa vodiča Pine, dijabetičar na inzulinu koji koristi četiri puta dnevno. Unatoč tome, Mirsad trenira tri borilačke vještine, što za zdrave ljude možda i nije neobično (UFC borci, MMF i sl. mnogi objedinjuju različite borilačke vještine) ali za potpuno slijepu osobu to predstavlja gotovo nemoguću misiju, posebice jer život slijepih osoba obično percipiramo kao sedantan život. Mnoge ga slijepe osobe, naime, i prožive gotovo ne izlazeći iz svojeg doma, neki čak i čitavog života. Mirsad, međutim, unatoč invaliditetu i kroničnom dijabetesu trenira svakodnevno.

Kako je sve počelo

Mnogima nije poznato, ali Mirsad je vid izgubio u 24. godini.  Kao dječak od 1987. Godine, zajedno je s Dariom Kečom, počeo je trenirati karate kod Želimira Feitla u tadašnjem Karate klubu Karlovac.

Godinu, dvije poslije odlučio je kod prof. Brežana okušati se u taekwondou, a treninzi su se održavali u današnjem Sokolskom domu, poslije u Učeničkom domu u Karlovcu. Tako je Mirsad od malih nogu bio zaljubljenik u borilačke sportove.

Nakon tragičnog gubitka vida sa 24 godine, u više je navrata pokušavao vratiti se borilačkom sportu ali kako nitko nije imao iskustva u radu sa slijepim osobama bio je to korak u nepoznato na koji nitko tada nije bio spreman.

U godinama koje slijede Mirsad je bio posvećen radu na poboljšanju položaja, prava i statusa slijepih osoba u društvu njegov rad uvelike je poznat karlovačkoj javnosti, jer je bio prožet borbenim duhom, nekonvencionalnim pristupom, radom i upornošću, a za isti je i nagrađivan brojnim priznanjima.

Jedini slijepi judo reprezentativac

Uspješno je rješavao probleme slijepih iz socijalnog, pravnog i statusnog aspekta, egzistencijalna pitanja i integraciju djece te educirao djecu i mlade, institucije i javnost o toj problematici, ali njegova želja za bavljenjem sportom i povratkom borilačkim sportovima nije jenjavala.

Konačno, prof. Miroslav Brežan preporučio mu je judo kao kontaktni sport u kojem bi mogao okušati svoje mogućnosti. Tog zahtjevnog posla i istraživanja nepoznatog uhvatio se bez straha kineziolog i majstor juda Tadija Orlović koji je otvorio vrata putu do Mirsadovog uspjeha.
Počeci su bili teški ali postojali su čvrsti temelji koji se nisu izbrisali iz memorije mišića još iz djetinjstva, te je pojava slijepe osobe na treningu Judo kluba Karlovac ubrzo postala svakodnevica i Mirsad je uskoro za sav taj trud nagrađen kada je kao jedini slijepi hrvatski judo reprezentativac predstavljao Hrvatsku na  Europskom prvenstu u judu za slijepe u Londonu 2011. godine.

U lipnju ove godine donio je Hrvatskoj prvu posvijesnu medalju u judu za slijepe s Međunarodnog natjecanja u judu za slijepe u Litvi – osvojio je broncu.
Mirsad je u međuvremenu postao majstor juda, za crni pojas polagao je kod legendarnog Slavka Sikirića, majstora juda 6. Dan, koji je bio impresioniran vještinom ovog slijepog judaša.

Rad s korejskim taekwondo majstorom

Paralelno s judo treninzima, uvidjevši da se Mirsad vrlo brzo integrirao u redovan sustav treninga sa ostalim sportašima, prof. Brežan je uz pomoć korejskog majstora Yoka s Mirsadom radio na taekwondo vještini. Obzirom da je Mirsad vrlo brzo pokazao značajan napredak, vješto usvajajući znanja iz formi, tehnika samoobrane i razbijanja u taekwondou, prof. Brežan prijavio ga je na prva natjecanja u taekwondou na kojima se natjecao ravnopravno sa videćim sportašima te osvajao medalje jednu za drugom.

U međuvremenu je kod Grandmaster Lee Kwan Bea položio za crni pojas 1. Dan godinu poslije i za 2. Dan te time postao prva slijepa osoba nosioc crnog pojasa u taekwondou u Hrvatskoj i regiji.
Bio je prva slijepa osoba koja je nastupila na Državnom Prvenstvu u Tehničkim Formama koje je održano u Čavlama i tamo osvojio broncu. Bio je to velik i značajan iskorak u integraciji sportaša s invaliditetom u redovan sustav natjecanja ravnopravno sa svim sportašima.

Kako bi njegova sportska priča zatvorila cijeli krug, vratio se korjenima te počeo s treninzima karatea u Karate klubu KAPLAST, ovog puta trenirajući pod stručnim vodstvom svog prijatelja iz djetinjstva i kolege iz Karate kluba Karlovac, danas izbornika karate reprezentacije i trenera Karate kluba Kaplast Daria Keče.
Dario Keča kaže da je nevjerojatno s kojom preciznošću Mirsad prati embusen (smjer kretanja u karate kati) i vraća se na mjesto s kojeg je započeo. Za to su zaslužni naporni treninzi, ali i  njegova upornost i perfekcionizam. Mirsad pak kaže da je za to zaslužno Kečino neporecivo znanje, stručnost i iskustvo ali prije svega njegova silna pozitivna energija koja snažno motivira. Sinergija ove dvije nevjerojatne osobe rezultirala je time da je Mirsad bio jedina slijepa osoba i jedini slijepi karte reprezentativac koji je nastupio na Svjetskom seniorskom karate prvenstvu u Parizu krajem studenog, a  njegovo izvođenje kate izazvalo je ovacije i pljesak oduševljenja 12.000 ljudi koji su u pariškom Bercyu gledali njegov nastup.

Podrška obitelji i prijatelja

Za Mirsadovu zdravstvenu spremu zaslužni su i fizioterapeut Danko Butala te specijalist radiolog dr. Hrvoje Mates, koji u pokrovitelji njegove zdravstvene pripreme.

Obzirom da Mirsada na trening netko treba dovesti, odvesti,  asistirati mu i pomagati tijekom treninga, nastupa i priprema za natjecanja, tu je i njegova asistentica Romija Radočaj  Naglić, koja mu asistira na svim treninzima te zajedno s Mirsadom demonstracijama juda promovira sportove slijepih osoba.

Uz svakodnevne naporne treninge Mirsad je posebnu pozornost posvetio i osobnom stručnom usavršavanju, te je bio jedina slijepa osoba koja je završila Hrvatsku Olimpijsku Akademiju, uz to jeu pisao i Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu (smjer Judo trener), u čemu mu pokroviteljstvom studija pomaže poznati zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, te hrvatski europarlamentarac Nikola Vuljanić koji je pokrovitelj njegove računalne opreme potrebene za studij.  Tako će Mirsad, uz  titulu financijskog i marketing menagera, po završetku studija dodati i onu trener juda.

Mirsad je aktivan u promociji sporta, ne samo za osobe s invaliditetom, već i svojom ulogom delegata u Skupštini Hrvatskog Paraolimpijskog Odbora.

Sportsko djelovanje koje se proželo kroz taj dugogodišnji rad pokazalo se najplodonosnijim u smislu integracije slijepih osoba i djece u društvo, posebice za promociju sposobnosti i mogućnosti slijepih jer Mirsad svojim primjerom, kontinuiranim educiranjem i radom na sebi kroz obrazovni sustav, ali i sportske rezultate, primjer je ne samo osobama s invaliditetom već i zajednici u cjelini.

Priča o legendarnoj kujici Zoli

Sportske demonstracije, natjecanja, konferencije i edukacija djece, odraslih, djelatnika u sferama zdravstva, socijalne skrbi, lokalne uprave i samouprave, institucija koje obilazi u pratnji psa vodiča rješavajući egzistencijalne probleme članova Udruge od školovanja, zapošljavanja, stanovanja, do raznih drugih oblika tehničke pomoći... Mirsad svakodnevno primjerom pokazuje da je moguće probijati granice mogućeg.

Mirsadova motivacija su što bolji rezultati, integracija kroz sport i sportsku rekreaciju te animirati što veći broj ljudi svih uzrasta da svoj život obogate kroz sport.
Trenutno se priprema za Europsko prvenstvo u judu za slijepe koje će se održati u prosincu u Mađarskoj. Pripreme su opsežne zahtjevaju mnogo odricanja, truda i rada i vjerujemo da će uroditi plodom.

Sve to ne bi bilo moguće postići bez svesrdne pomoći Karlovačke Športske Zajednice, Saveza Sportova Karlovačke Županije, Grada Karlovca i Karlovačke Županije kao i Hrvatskog Paraolimpijskog Odbora  koji pokroviteljstvom podupiru nastojanja jedinog slijepog samuraja – karlovačkog samuraja u razvoju  sporta osoba s invaliditetom i u promociji Grada, Županije i Lijepe naše kroz sport u svijetu.

Mirsad je i korisnik psa vodiča Pine, prekrasne crne labradorice koja je njegov drugi pas vodič. Njegova neprežaljena Zola, ujedno i prvi pas vodič u Karlovačkoj županiji, preminula je ljetos u 14. Godini života, a najpoznatija je bila po tome što je s Mirsadom obilazila vrtiće i škole, educirala djecu i mlade o pristupu i komunikaciji slijepim osobama kao i ulozi psa vodiča u životu slijepih osoba. Mirsad i Zola poznati su javnosti i po aferi u Hrvatskim željeznicama, kada su izbačeni iz nagibnog vlaka, što je iznimno medijski popraćeno i zasigurno pomoglo da se percepcija slijepih osoba korisnika pasa vodiča u Hrvatskoj promijeni i shvati važnost pasa vodiča u životu slijepe osobe. HŽ je nakon tog događaja u konačnici svim slijepim osobama omogućio i popust na vožnju vlakovima.
O legendarnoj Zoli snimljene su pjesme, napisane su i ilustrirane prve slikovnice o psima vodičima koje su i nagrađene s poveljom UNICEF-a.

In-Portal

Objavljeno: 09.09.2013