Kućni ljubimci mogu doslovno spasiti život osobama koje imaju dijabetes, epilepsiju, ili umiriti osobu s PTSP-om, autizmom, a osobe  oboljele od Alzheimera imaju manje anksioznih perioda ako u kući živi pas ili mačka

 

Ako ste vlasnik neke životinje onda vas ni ne treba podsjećati koliko je sreće i zadovoljstva taj ljubimac donio u vaš život. Veliki broj studija je pokazao kako životinje, posebice kućni ljubimci, imaju pozitivan, čak i ljekovit učinak na naše mentalno i fizičko zdravlje.

Svega nekoliko minuta maženja s ljubimcem dovoljno je da vas oraspoloži i tako smanji negativan utjecaj stresa nakupljenog tijekom dana. Osim toga, postoji još veliki broj ljekovitih učinaka životinja na naše zdravlje. Nerijetko psihoterapeuti pacijentima predlažu kućne ljubimce zbog smanjenja depresije, da bi obogatili društveni život, smanjili utjecaj alergija, ojačali imunitet. Također, kućni ljubimci mogu doslovno spasiti život osobama koje imaju dijabetes, epilepsiju, ili umiriti osobu s PTSP-om, autizmom, a osobe  oboljele od Alzheimera imaju manje anksioznih perioda ako u kući živi i pas ili mačka.

Najpoznatiji četveronožni terapeuti su psi, ali jednaki učinak na dijete steškoćama u razvoju ili osobu s invaliditetom može imati mačka, konj, a poznata je i terapija  dupinima, kornjačama ili ribama.

Danas ćemo ipak najviše reći o Njihovom veličanstvu psima, iako će na samom kraju u priču ušetati dva mačka.

Stručnu podlogu o psima dobila sam gdje drugdje nego u Centru za rehabilitaciju Silver.

- U svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj,  psi se školuju s namjenom da bi pozitivno utjecali na živote djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.

Dva su moguća načina na koji se to postiže: kroz dodjelu pasa pomagača (assistance dogs) osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju ili pak kroz terapijske programe potpomognute psima gdje stručnjaci (fizioterapeuti +, radni terapeuti, logopedi, psihijatri, itd.) u svom radu, koristeći psa, postižu bolji terapijski učinak (Animal Assisted Therapy AAT) – rekao je Marijan Alfonzo Sesar, ravnatelj Centra Silver, te dodao:

Vrlo je važno naglasiti benefite na psihofizičko zdravlje, kako osoba s invaliditetom tako i djece s teškoćama u razvoju. Psi imaju dvije uloge - prva je ona pomagačka gdje kroz ciljane zadatke pomažu, primjerice, voditi slijepu osobu, odreagirati na određeni način kada osoba ima epileptički napad, alarmirati kod hipoglikemije osoba s dijabetesom, dodati osobi u invalidskim kolicima predmet, alarmirati osobi s oštećenjem sluha da  čuje točno određeni zvuk, smiriti osobu s PTSP-om ili autizmom.  Ta prva uloga izuzetno puno znači za neovisnost  i sigurnost, no druga uloga - ona motivacijska, nije ništa manje važna, kako za odrasle tako i za djecu, jer pas svojim prisustvom  pruža osjećaj da svakodnevni izazovi koji su se činili teškim i velikim kroz suživot i igru s psom-prijateljem postaju puno lakše savladivima -  zaključio je Sesar.

Ovaj tekst ne bi bio potpun bez predivnih iskustava roditelja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.

- Sin je propuzao uz psa, koji ga motivira, predosjeća njegove epileptičke napade ili bolest, nerazdvojni su i prate se u stopu – kaže majka čije dijete ima terapijskog psa.

- Moje dijete je nagluho i teško je govori. Preporučili su mi životinje jer se djeca povezuju s njima. Više je razgovarao s psima, mačkama, hrčkom i papigama nego s nama. A životinje imaju imena koje počinju glasovima koje nije mogao izgovoriti. Malo je reći da danas komunicira sa svima i nema problema s izgovorom glasova. Zato, ako imate mogućnosti, svakako pokušajte pronaći životinju koja bi vašem djetetu najviše odgovarala – rekla je druga majka.

A sada priče o dva posebna mačka.

- Nuga je od prvog dana vezan za našu djevojčicu i ona za njega. Kad se kćer kupa, ide s njom, kad spava, spava s njom. Kažu da mačke nemaju osjećaj kao psi, ali mi dokazujemo suprotno. Uz mačka se kćer počela orijentirati, pratiti pogled, sluša  njegovo predenje i okreće se da bi ga čula. Nuga ne bi mijenjali nizašto. Hvala mu na svemu. Što se tiče terapijskog psa, čekamo ga – kaže  jedna majka.

- Moja kćer ima autizam i godinama nije pričala, osim taj neki svoj jezik, odsutna je bila skroz, na ništa nije reagirala, ni na svoje ime, sat sam navijala da bih je nahranila. Jedino što sam bila primijetila je da reagira na mjaukanje mačke. Nabavila sam mačića i tu je najednom počela izlaziti iz svog oklopa ili svijeta. Sada priča, prisutna je i reagira na sve. Neki bi rekli da nema autizam kad je vide na prvi pogled. Toplo mogu preporučiti životinju, eto nama je mačka pomogla. Morate vidjeti na što vaše dijete više reagira i prema tome izabrati životinju – kaže majka djevojčice koju je mačak izvukao iz svijeta autizma.

Ništa mi drugo ne ostaje reći na kraju nego da svojoj djeci s invaliditetom nabavite terapeuta u vidu kućnog ljubimca. Pametno odaberite ljubimca koji odgovara vašem životnom prostoru, navikama, obavezama, uzimajući u obzir da su to živa bića koja imaju svoje potrebe, od prostora gdje će boraviti, medicinske njege, kvalitetne prehrane i ljubavi koju jednako trebaju oni od nas kao i mi od njih.  Nije nužno nabaviti terapijskog psa, važno je samo da  tim životinjicama otvorimo svoja srca, a oni će nam zauvijek uzvraćati zahvalnošću.

Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 28.02.2019