INTERVJU, BRANKO OMAZIĆ Ne mogu u mirovinu dok ne riješim sustav financiranja Agrama

Atletski klub osoba s invaliditetom Agram ponio je titulu Ekipnog prvaka Hrvatske na atletskom  Ekipnom prvenstvu  Hrvatske za osobe s invaliditetom održanom u Vinkovcima 29. travnja 2018. godine

 

Recite mi za početak nešto o povijesti kluba, a zatim upoznajte naše čitatelje s trenutnim nastojanjima?

- Atletski klub osoba s invaliditetom Agram osnovan je 02. prosinca 2004. godine u Centru Vinko Bek. Prvi predsjednik kluba bio je glumac Tarik Filipović i puno je pomogao pri financiranju kluba i oko toga ima jedna anegdota, naime, bili smo pri Zagrebačkom sportskom savezu i nikako nas nisu htjeli financirati pa je gospodin Tarik direktoru Kerempuha javio da ne dolazi na dvije predstave ako klub ne dobije financije. Svi su mislili da se šali, ali Tarik na predstave nije došao i tako nas je Zagrebački sportski savez počeo financirati.

Sljedeća predsjednica bila je Božica Barišić, supruga predsjednika Dinama, a gradonačelnik Bandić je i danas počasni član kluba. Tada smo dobili prostor od Dinama na južnoj tribini i tu smo bili 6 do 7 godina. Zatim smo dobili drugi prostor na Sveticama uz pomoć Zdravka Mamića i to je bio odličan prostor, ali Dinamu je trebao prostor za Omladinsku školu pa su nas dislocirali u dvije male prostorije po 12 kvadrata i tu smo već dvije godine, a trebalo je biti samo šest mjeseci.

Klub je na samom početku imao deset članova. Prva medalja brončanog sjaja 1998. pripala je Mariji Iveković na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i najdominantnija je naša sportašica gledajući njezinu jaku konkurenciju. Prvu medalju koja je donijela nagradu sportašu s invaliditetom osvojio je Goran Žeželj i bila je brončana. Onda dolaze Branimir Budetić i Zoran Talić. Zoran dominira, ni jedno natjecanje ne prolazi bez srebra, zlata... Prošle godine je na Svjetskom prvenstvu bio drugi, ove godine je na Europskom prvenstvu bio prvi, bio je drugi na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012., a isti uspjeh ponovio je 2016. u Rio de Janeiru. Branimir Budetić je 2016. oborio rekord na Svjetskom prvenstvu i uzeo zlato, općenito ima najviše medalja, u klubu je od 2005. godine. Posebna priča je i Denis Slunjski koji mi je pri upoznavanju rekao da ne diže ništa teže od žlice, a onda je 2008. na Svjetskom prvenstvu u  Assenu bio osmi i dobio je stipendiju.

Napomenuo bih da je AKOSI AGRAM jedan od najtrofejnijih klubova u Hrvatskom sportu sveukupno gledajući osvojene međunarodne medalje s Paraolimpijskih igara kao i svjetskih i europskih prvenstava.

Trenutno vodimo aktivnost da nam se odobri projekt kojim bi u suradnji s 'RTL pomaže djeci' opremili teretanu za sve sportaše grada Zagreba od 150 kvadrata, a drugi dio prostora, također od 150 kvadrata, iskoristili bi za uredski rad i opremili bi prostor za rad s djecom  koja su u dobi od 7 do 14 godina i imaju poteškoće u razvoju.

U kojim se sve kategorijama atletičari s invaliditetom natječu?

- Atletičari s invaliditetom natječu se u 38 kategorija što malo ljudi zna. Imamo kategoriju slijepih, potom dvije kategorije slabovidnih, onda dolaze osobe s teškoćama u razvoju, potom mišićnu distrofiju, cerebralnu paralizu u četiri kategorije, niski rast u dvije kategorije, kategorija amputacije – natkoljenična amputacija, obje potkoljenice, potkoljenična jedna noga, amputacija šake, ruke, obje ruke. Slijede osobe u kolicima od najtežeg invaliditeta od kategorije 51 do 57, ovdje je tetraplegija najteža. Agram je uvijek imao sportaše u svim kategorijama. U jednom trenutku su nas molili i ljudi iz drugih gradova da ih primimo jer u njihovim sredinama nema klubova, imali smo preko 100 atletičara, od toga u natjecateljskom dijelu njih 50-ak.  I trenutno imamo 50 atletičara u natjecateljskom dijelu.

Pričajte nam o stručnom timu AKOSI Agram i financiranju kluba?

- Dok sam bio izbornik povezao sam se sa svim kvalitetnim trenerima u Atletskom klubu  Dinamo Zrinjevac bez kojeg ne bi opstali, kao ni bez Zdravka Mamića, sedam godina smo dobivali od Dinama 12 tisuća kuna za pomoć u radu kluba, sada ne dobivamo ništa, tek plivamo jer na nivou Zagrebačkog športskog saveza osoba s invaliditetom još uvijek ne postoje kriteriji financiranja. Plaćena su nam samo dva trenera, Ante Pavković i ja, i pokriveni su nam troškovi kad idemo na natjecanja, a za sve ostalo se snalazimo kroz donacije prijatelja kluba. Iako je gradonačelnik rekao da se pitanje financiranja klubova osoba s invaliditetom mora riješiti, još uvijek sve stoji. Moram reći da smo kao Kkub u suradnji s Gradom Zagrebom uspjeli riješiti stambeno pitanje Mariji Iveković i Vedranu Lozanovu kad su 2006. godine osvojili zlato na Svjetskom prvenstvu u Assenu. Budetić, Katanušić i Talić su također dobili stanove.

Zahvaljujući odličnoj suradnji s trenerima – Ivan Ivančić, Mladen Kršek, Ante Pavković, Goran Grd, Damjan Sedić, Mihovil Rendulić, Selma Dobrijević Pili, Danijela Temim i drugima, postao sam najuspješniji izbornik u hrvatskom sportu na čemu sam im neizmjerno zahvalan.

Još bih dodao da sam prije domovinskog rata bio uspješan trener slijepih i slabovidnih atletičara i prvi osvajač dvije zlatne Paraolimpijske medalje s dva svjetska rekorda koje je osvojio Ante Pehar, kao i tri srebrne medalje – dvije Ramo Odžaković i jedna srebrna medalja Refije Okić ,slijepe atletičarke – ove medalje osvojene su na Paraolimpijskim igrama u New Yorku 1984. godine. Sa svojim atletičarima sam osvojio još nekoliko Paraolimpijskih medalja kao i zlatnih, srebrnih i brončanih medalja sa svjetskih i europskih prvenstava u periodu od 1985. do 1991. godine.

Planovi za dalje?

- Nadam se da ćemo proći na natječaju Ministarstva demografije u  projektu 'Uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti te osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u zajednicu kroz šport'. To je trogodišnji projekt rada s djecom. Oko problematike s prostorom obratili smo se Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom da nam pomognu. Kad riješim prostor i financiranje kluba i nađem si zamjenu, vrijeme je za mirovinu. Glavni cilj za budućnost je zadržati naslov prvaka i imati što više paraolimpijaca.

Za kraj je važno reći kako je gospodin Branko, uz mnogobrojna priznanja od 1983. do danas, 2009. godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara za osobite zasluge u sportu.

Razgovarala: Anita Blažinović

 

Povezane vijesti