Na veliko se priča o donošenju zakona o mržnji, pa se pitam hoćemo li nakon toga osnovati povjerenstvo koje će donositi odluke što je i kada govor mržnje?

 

Istina rađa mržnju. Ako gledamo današnji svijet u kojem se sve i svašta može provariti, osim nadmoćnog duha i istine, e onda nam se događa mržnja.

U današnjim previranjima, u kojima pojedinci svojim intelektom i snagom duha pokazuju nadmoć nad onima koji su se dokopali vlasti, tada ti isti postaju predmetom mržnje. Njihov govor postaje uvredljiv, mora se pronaći način kako ga eliminirati. Ako ste za neke nove i razborite izazove, ako nudite rješenje, ako želite olakšati pučanstvu, tada vladari pronađu način kako će vam imputirati govor mržnje. Zaboravljaju se sve one vrijednosti demokracije koja poručuje: iako se ne slažem s vašim mišljenjem učinit ću sve kako bi ga mogli prezentirati javnosti. Nažalost, to više ne postoji, danas svijetom vladaju glasni, a ne pametni.

Nedavno je jedan novinar na nacionalnoj televiziji pokazuje da želi sankcionirati nositelje mržnje, a taj isti novinar nekoliko minuta prije emisije gosta provocira kako bi ga naveo na razmišljanje da su određeni stavovi određenih osoba govori mržnje. Pitam se po kojem kriteriju dotični u sebi vidi osobu koja je kompetentna procijeniti tko su ti koji izražavaju mržnju. Imati različito mišljenje ne znači mrziti. Mržnja proizlazi iz niza društvenih i kulturoloških situacija, ali ne mora značiti da različiti stavovi uzrokuju mržnju. Ako govorimo o uvredama oone nužno nisu govor mržnje, to su naprosto uvrede i zato postoje zakonske sankcije.

Vlada priprema zakon o sankcioniranju govora mržnje, javnog poticanja na nasilje, širenja lažnih vijesti. Ako se dogodi ovakav zakon očito je kako će se svi mediji u Hrvata morati sankcionirati, jer svi ti mediji uglavnom šire lažne vijesti. Neki autori daju si za pravo nekoga nazvati gnjidom i tvrditi kako to nije uvreda, jer oni koji ukazuju na mržnju kažu kako to nije govor mržnje, s čime se i slažem jer za mene je to uvreda.

Ali mi imamo mržnju u svim segmentima društva kada su u pitanju djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, ali to nikome ne smeta, to nitko ne primjećuje. Često djeca s teškoćama u razvoju nemaju iste uvjete u odgojno-obrazovnom sustavu, ne prihvaćaju ih vrtići, škole koje su u većini slučajeva neprilagođene, isto tako i fakulteti. Osobe s invaliditetom ne mogu se zaposliti, ne mogu kao ostali građani slobodno koristiti institucije zajednice, ne mogu se slobodno šetati gradom, ne mogu imati društveni život kao ostali, a sve im to garantira Ustav, pa se pitam što je to ako nije mržnja, i to u praksi.

Ne mogu vjerovati koliko smo sujetni kada se nešto tiče nas, ne mogu vjerovati kako se lako osjećamo povrijeđenim kad se netko nekim podrugljivim doskočicama koristi kako bi nas slikovito oslikao. Gospodo, to nije govor mržnje to je samo način nečije slikovite komunikacije. Mržnja je puno više, to je emocija koja potiče na difamaciju i uništenje dostojanstva "drugoga", kada lažima zajednici namećeš mišljenje o nečijoj nepodobnosti. Mržnja uništava, razara, ubija duh. Tako čovjek postaje ranjiv, s vremenom "nepodoban" i za sebe i za zajednicu.

Svjedoci smo u zadnje vrijeme kako nekim raznim predstavama na uvredljiv način oslikavamo osobnosti pojedinaca, što se može titulirati kao mržnja jer je isplanirana i temeljito pripremljena. Ali, ne to su umjetničke slobode, to je sloboda izražavanja. Neka taj umjetnik ode u neki restoran pa osobu za susjednim stolom nazove svinjom, kretenom, ili ne znam već kako, pa će vidjeti je li to njegovo umjetničko izražavanje ili čisto vrijeđanje.

Na veliko se priča o donošenju zakona o mržnji, pa se pitam hoćemo li nakon toga osnovati povjerenstvo koje će donositi odluke što je i kada govor mržnje? Kako će se to sankcionirati taj govor, hoće li se možda osobe kojima se vlastiti stav i mišljenje ocijene kao govor mržnje zatvarati na nekom novom Golom otoku? Hoće li se opet pojedinci odgajati pod represivnim aparatom?

U demokratskom svijetu ne postoji govor mržnje, postoji uvredljiv govor koji se sukladno zakonu sudskim putem sankcionira. Zato se pitam je li ovo hajka na sve one koji vjeruju u svoj svijet i koji se bore za njegovo ostvarenje. Je li ovo napokon kontrola svake izgovorene riječi svih nas? A možda je problem u tome što u Hrvatskoj ima puno stranaka koje svojim politikama navode na mržnju, ali očito ne stvaraju uvjete za bolji život svakog čovjeka.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 01.02.2018