Pogled iz kolica Ante Raosa: Politička stranka osoba s invaliditetom neće biti ucjenjivačka, već afirmativna za svakog pojedinca

Ministarstvo socijalne politike i mladih ključno je u stvaranju političkih rješenja za integraciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju

 

Već danima mediji bruje tko će biti ministri u Plenkovićevoj vladi. Pune se stupci o podobnosti ovoga ili onoga kandidata, ali samo jedan resor i njegov(a) kandidat(kinja) niti se spominje niti je kome interesantan, kao da je nebitan i ništa ne rješava. Osjećam kako bi mnogi htjeli da ga uopće nema. Radi se o Ministarstvu socijalne politike i mladih. Navodno, mladi će se priključiti ministarstvu sporta, a socijala će pod ruku sa zdravstvom. Ne tvrdim da će biti tako, ali jedino to mogu zaključiti iz medija.

Ipak, nije to problem. Sporno je ako mediji ne spominju kandidata ovog ministarstva jer to navodi na zaključak da taj resor nije nešto oko čega treba gubiti vrijeme, to se rješava tiho i bez puno pompe, a sve u cilju smanjenja troškova. Kome su još važni beskućnici, stari i nemoćni, osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, razne grupacije ovisnika, zlostavljani i da dalje ne nabrajam. Svi su oni pod okriljem Ministarstva socijalne politike i mladih. Iako sve te grupacije pripadaju i zaslužuju skrb svih resora, Ministarstvo socijalne politike i mladih je to koje treba osmisliti politiku, postaviti strategiju i sukladno tome zadužiti određena ministarstva i institucije regionalne i lokalne vlasti za realizaciju određenih aktivnosti.

Hrvatice i Hrvati jako su human narod, kao i pripadnici nacionalnih manjina, ali nažalost Hrvatska nema human sustav, nema osoba u politici koje razumiju čovjeka, kojima je stalo do onih koji žive posebne izazove. Ne znam može li itko pojmiti koliku štetu nanosimo sami sebi što smo zanemarili ove građane, što smo ih prepustili besmislenoj socijalnoj birokraciji koja ne zna što i kako s njima. Eh, upravo zbog toga što ne postoje strategije, što ne postoji sustav i integrativna politika.

Svjedoci smo kako je u sadašnjem saziv Hrvatskog sabora povjerenje građana dobilo i nekoliko populista, čija se politika svodi na blaćenje drugih bez da ponude neko kvalitetno rješenje. Nemam namjeru nekoga prozivati ili kriviti zbog toga. Jednostavno to smo mi, to je zrelost hrvatskih građana koji još uvijek biraju protiv, a ne za. Za ulazak u Hrvatski sabor nijedna osoba s invaliditetom nije dobila povjerenje građana, a bilo ih je, hoće li neka naknadno dobiti priliku da zastupa interese osoba s invaliditetom vidjet ćemo nakon slaganja nove Hrvatske vlade. Ali i ta osoba, ako dobije priliku, zastupat će stranačke interese i raditi na tome da bude važna, a ne korisna.

Ovakav odnos politike prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju jasno nam kazuje kako je došlo vrijeme da se ova populacija, kao i svi njihovi simpatizeri, organiziraju u političku stranku kako bi na kvalitetan način utjecali na rješavanje problema. Znam kako u Saboru imamo raznih interesnih skupina koji ucjenjivačkom politikom nastoje ostvariti što više sredstava za potrebe svojih "klijenata". Stranka koja bi trebala zastupati interese osoba s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju ne smije biti ucjenjivačka, ne smije biti populistička, jednostavno mora stvarati pozitivno okruženje u kojem će svaki pojedinac vidjeti svoju priliku.

Ministarstvo socijalne politike i mladih, zvalo se ono ovako ili onako, ključno je u stvaranju političkih rješenja za integraciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Zato ovom kolumnom želim poručiti vlastodršcima: počnite raditi u interesu čovjeka, uključite osobe s invaliditetom i roditelje djece s teškoćama u razvoju u stvaranje politike i strategije zahvaljujući kojima će i djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom imati priliku pokazati svoj potencijal. Uključite ih u društvene procese kako bi kreirali učinkovitu politiku koja će biti od koristi i navedenoj populaciji, njihovim obiteljima, ali i institucijama vlasti. Na kraju krajeva, Hrvatska se na to obvezala prijedlogom vijeća ministara Evropske unije iz 2005. godine i ratifikacijom UN Konvencije u Hrvatskom saboru.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti