Udruga Medov Dolac: Od Imotske krajine stvaramo turističku atrakciju prilagođenu osobama s invaliditetom

“Upravo zbog Ante Raosa, njegove velike požrtvovnosti zbog čega nam je svima inspiracija, došlo se do ideje da sve što se radi u Medovu Dolcu mora biti prilagođeno osobama s invaliditetom”, kaže predsjednik udruge Bogoslav Džaja


Predsjednik udruge Bogoslav Džaja (desno), Ante Raos (u sredini) i TV voditelj Frano Ridjan

Udruga građana Medov Dolac osnovana je 2007. godine, sa ciljem očuvanja kulturne baštine i prirodnih znamenitosti Medova Dolca, a posebno brine i o osobama s invaliditetom.

“Do ideje o osnivanju Udruge došlo je budući je bilo vidljivo da o malim selima nitko ne vodi brigu. Povele su me znamenite riječi našeg poznatog književnika Ivana Raosa, koji navodi da će sela opustiti, da će Hrvatska opustiti, da nigdje nikog neće biti. Na neki svoj način borim se da do toga ne dođe. Jer izborili smo ovu prelijepu zemlju i htio bih da je ostavimo u nasljeđe našim generacijama. Prijašnji predsjednik Jure Mustapić išao je preko svojih mogućnosti. Nakon što sam došao 2011. nakon njega na poziciju predsjednika Udruge, također dajem sve od sebe kako bi privukli domaće ljude da se vrate natrag, zatim turiste, strance. Godine 2010. bila je 250. obljetnica Crkve sv. Roka, što je ostavilo velikog traga za ovaj kraj, jer organiziran je dernek za blagdan sv. Roka 16. kolovoza, pa su djeca mogla vidjeti kako se prije živjelo, narodne nošnje, običaje. Također, u našem kraju imamo Zavičajni muzej u staroj župnoj kući iz 1830. godine, u kojem su sačuvane stvari, oprema i nošnje iz serije ‘Prosjaci i sinovi’, veliki ponos našeg kraja”, rekao je predsjednik udruge Bogoslav Džaja (47) iz Medova Dolca blizu Imotskog, umirovljeni časnik hrvatske vojske.

Uz sve Medov Dolac može se pohvaliti s 35 bunara oko sela i po brdima.

“Ti bunari uvijek će nas podsjećati na težak život naših predaka, naših majki koje su morale prevaljivati strašno velike udaljenosti da bi donosile pitku vodu. Radimo na obnovi staza. U našem životu veliki poticaj nam daje Ante Raos. Ne dopuštam sebi ni drugima da kažu da ne mogu. Jer kad vidim njega, koliko se muči i koliko se trudi, unatoč životu u invalidskim kolicima, moram priznati da nemam pravo reći da ne mogu. Svi ga volimo i smatram ga pravim prijateljem. Njemu nikada nije bilo teško doći iz Trogira u svoj rodni kraj, a da ne kažem koliko svima voli pomoći”, rekao je Džaja.

Ime Ante Raosa u Imotskom i okolici vrlo je poznato, zbog njegova pomaganja kroz dugi niz godina, a posebno zbog zalaganja za osobe s invaliditetom.

“Upravo zbog Raosa, njegove velike požrtvovnosti zbog čega nam je svima inspiracija za rad, kao i njemu sličnih, došlo se do ideje da nijedna stvar koja se radi u Medovu Dolcu ne smije biti, a da nije prilagođena osobama s invaliditetom. Bunari i Zavičajni muzej moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom. Probijaju se putovi, 1800 metara dugi, zatim uređuju dvije šumske kućice ili staje, a bageri probijaju put. Od bunara, 15 ih je riješeno, imaju oko četiri do pet metara dubine, a ostali nisus vi još očišćeni. Također, šumske turističke staze za osobe s invaliditetom se pripremaju. Fali 800 do 1000 metara da bi osobe s invaliditetom mogle koristiti turističke, koje su duge od 4.000 do 5.000 metara. Nadamo se da će Ante Raos pomoći u smislu organizacije. On za to još uvijek ne zna, ali plan nam je organizirati jedan stručni izlet uz moje vodstvo. A on nam je ključni za to, kako bi uvažili sve nepravilnosti ako postoje”, nadodao je Džaja.

Za imotski kraj veliku ulogu ima i projekt “Medov Dolac na dlanu”.

“Projekt ‘Medov Dolac na dlanu’ vrlo je važan da se prezentira u smislu turističke orijentacije, da bude osmišljen, a predstavlja 30 km suhozida, i to samo na južnoj padini brda Vilinjak. Ako je osoba makedonske narodnosti uspjela napisati na osnovu osjećaja i riječi Ante Raosa, koji je tu rođen, svoj rad o Medovu Dolcu, ta kako neće svatko tko dođe osjetiti tu ljepotu i draž koje pruža naše mjesto? Prezentiran je i u postupku rada u toku prošle tri godine. Staze su osmišljene, treba očistiti bunare. Ali potrebni su novci, koje trenutno nemamo, međutim ne posustajemo. Napravit ćemo sve od sebe što god možemo”, rekao je Džaja.

Ujedno u Medovu Dolcu tradicionalni su ‘Raosovi dani’, koji započinju na prvu subotu srpnja, a cilj je vratiti mjesto među ljude pomoću predstava, gusla, gange – tadicionalnog pjevanja u ovom dijelu Dalmacije, čitanja, predstava.

“Udruga sada broji 44 člana, a ukupno imamo oko 150 stanovnika. Nakon nekih prevara ljudi su nepovjerljivi, izvarani. Došlo je vrijeme da se svaki želi boriti samo za sebe. Ne vjeruju više nikome. Da bi povjerovali u nešto što im može pomoći, teško je. Narod je izvaran, pogotovo od strane političara. Imotska krajina živi od njemačkih mirovina. Cesta kroz selo, seoska, napravljena je jedina u Splitsko-dalmatinskoj županiji zahvaljujući mještanima i njihovu samodoprinosu. Ispada da smo i dalje opća opasnost, iako smo bili u ratu od Vukovara do Dubrovnika. Sud je otišao iz Imotskog, ali pitanje dana je kad će otići – gruntovnica, katastar. I što nam to govori? Također je bilo i s rodilištem – ugasili su ga. Vinarija npr., koja je imala među prvima mjesto u Jugoslaviji, danas je u katastrofalnom stanju. Ako radiš za opće dobro, budala ispadaš. Ali bez obzira na sve, na nerazumijevanje, ulažemo i dalje svoj trud, angažirajući se na svim poljima”, objasnio je Džaja.

Adresa Udruge je Medov Dolac 141. Članarina iznosi 100 kuna, a tradicijski za taj novac kupuju se svijeće i majice za Vukovar.

Klaudija Klanjčić

 

Povezane vijesti