Šulentić i sama boluje od karcinoma dojke i dijabetičar je, pa se posebno s velikim oprezom kreće po Zagrebu ne bi li izbjegla bliski kontakt s biciklistima u naletu, koji bi joj mogli dodatno ugroziti zdravlje, a možda i život

 

"Biciklisti, pazite kako vozite jer ima nas starijih i bolesnih koji ne možemo odmah odreagirati! Molim vas u ime svih bolesnih i starijih osoba, a i svih ostalih, da pripazite jer bicikl nije samo rekreativno sredstvo, nego je isto kao i osobno vozilo. Krećete se gradom kao i osobna vozila pa prema tome možete ugroziti ljude koji slabije hodaju, koji su teže pokretni. Mnogi od vas nemaju zvono da upozorite da dolazite iza leđa, što može predstavljati veliki problem. Iz nedavnog slučaja slobodno kažem da možete uistinu predstavljati sredstvo za ugrožavanje života", uputila je apel zagrebačkim biciklistima Ljiljana Šulentić (59), službenica, potaknuta događajem u kojem je ugrožen život njezine kolegice, koji ju je gurnuo u grabu, vidio sve i pobjegao ostavivši je bez pružanja pomoći.

Šulentić i sama boluje od karcinoma dojke i dijabetičar je, pa se posebno s velikim oprezom kreće po Zagrebu ne bi li izbjegla bliski kontakt s biciklistima u naletu, koji bi joj mogli dodatno ugroziti zdravlje, a možda i život.

"Moja kolegica je starija gospođa, 70-ih godina i nije u redu da ju je biciklist, blizu njezina doma prilikom izlaska iz zgrade, nakon što ju je srušio, ostavio ležati na podu. Nagnuo se nad njom sa svoje pozicije i jurišem je zbrisao glavom bez obzira. Moram priznati da sam se šokirala i razočarala na takovo ponašanje jer sam i sama prošla slične situacije, samo što nisam pala. I to mi se svako malo događa", nastavlja Šulentić.

Zgrožena sa svime, još uvijek je u šoku, mada se događaj s kolegicom dogodio prije dva tjedna, predlaže da svi biciklisti reagiraju na vrijeme pomoću zvonca, ili neke trube, kako bi na vrijeme pješaci mogli reagirati i skloniti im se.

"Što se tiče rekreacije, podržavam bicikliste, ali ne u gužvama i u samom centru grada gdje se ne može ni hodati. A mnogi idu i po zebrama, ludo voze, ne poštivaju pravila, i smatram se opravdano ugroženom. Pitam se: da je moja kolegica ozlijedila glavu, koga bi mogla tužiti za neku štetu, za ozljedu koju je preživjela, a mogla je na mjestu i iskrvariti? Eto, i tu se postavlja pitanje kako se zaštititi u takvim situacijama, da čovjek ne strada ni kriv ni dužan, a ako se to ipak dogodi, kako postići zaštitu i naknadu za isto?", upozorava Šulentić.

Njezina kolegica, od bojazni da joj se nešto ne dogodi, a i sama nikada nije bila u medijima, povukla se i ne želi od straha uopće ni pomišljati da bi nešto rekla, ali voljela bi da se nešto iz ove situacije ipak nešto promijeni. Međutim, kako živi sama I bolesna je, boji se izaći u medije. Nakon cjelodnevnog dana u Hitnoj pomoći nakon pada sredinom lipnja, kada ju je biciklist ostavio na podu, ustanovljeno joj je nategnuće cijele lijeve ruke, otok podlaktice, bolne kretnje, zbog čega mora nositi ortopedsko pomagalo - mitelu uz poštedu ektremiteta i unos analgetika. “Na Hitnoj je isti dan bilo još nekoliko slučajeva gdje su ljudi nastradali od biciklista”, rekla je na kraju.

Sve povlači pitanje postoji li nešto što bi biciklisti trebali imati na sebi, a da ih se u situacijama kad skrive nesreće, može registrirati, odnosno prepoznati. Šulentić predlaže da se nešto pokrene po tom pitanju - eventualno registarske pločice na biciklu, jer je već nekoliko puta u zadnji čas izbjegla nesreće.

Šulentić radi zahtjevan posao i treba biti vrlo koncentrirana na poslu. Međutim, od nedavnog događaja teško uspijeva. Od šoka s kolegicom ne može doći k sebi, jer od onda, u ovih dva tjedna, ponovno je doživjela situacije da se zamalo sudarila s nekoliko biciklista tijekom jutarnjeg dolaska i popodnevnog odlaska s posla.

"Znam da se većinom svi žure, i svi nekamo jure – k’o bez glave. Isto tako ima i pješaka, koji se ne drže reda. Navodim upravo slučaj jedne svoje kolegice koja trči na crveno - na semaforu, i to godinama, što je isto za osudu, pogotovo zato što ugrožava promet s tramvajima i automobilima. Prometni redari bi morali zaista malo više obraćati pažnju. Možda bi se tada sve nekako popravilo i svi bi bili sigurniji. Jer od svega najvažniji je ljudski život. Žurba nije razlog da se bilo koga ugrozi, a život je tako kratak i težak pa imamo uistinu zadatak da pazimo ne samo na svoj, nego i na tuđe, kuda god išli po svijetu", završila je Šulentić, u nadi da će uskoro na zagrebačkim ulicama vidjeti drugačiju situaciju.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 05.07.2016