Ana Juras Bajilo: Ponosni smo na rezultate koje naši učenici s teškoćama postižu u Univerzalnoj sportskoj školi

"Naš odgojno-obrazovni sustav i nadležne institucije još uvijek nemaju dovoljno sluha za važnost sporta za djecu s teškoćama u razvoju", kaže uz ostalo prof. rehabilitator iz OŠ Antuna Mihanovića


 

Ana Juras Bajilo, nakon diplome na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, od 2004. radila je kao prof. rehabilitator u Poliklinici za psihijatriju i neurologiju Kocijan Hercigonja, a od 2010. pa do danas kao učitelj-rehabilitator u posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini u OŠ Antuna Mihanovića.
U posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini se školuju učenici za koje je Gradski ured donio Rješenje o odgoju i obrazovanju po članku 8. Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. To su učenici koji imaju teškoće u intelektualnom funkcioniranju, a školuju se uz djelomičnu integraciju.
Što znači djelomična integracija?
"Naši učenici pripadaju svom matičnom razredu s kojima slušaju Glazbenu, Likovnu, Tjelesno – zdravstvenu i Tehničku kulturu te po želji Vjeronauk, a program je maksimalno individualiziran.  U svojoj skupini  ti učenici prema posebnom planu i programu svladavaju Hrvatski jezik, Matematiku, Prirodu i društvo", govori Ana Juras Bajilo.
Roditelji uz sve ostale poteškoće na koje nailaze u svakodnevnom životu sa svojom djecom a našim učenicima, postavljaju pitanja u koje bi se aktivnosti još mogla uključiti njihova djeca kako bi bili što više socijalizirani i uključeni u život uže i šire društvene zajednice.
Danas su roditelji informiraniji nego prije 10-ak godina o pravima i mogućnostima za djecu s teškoćama u razvoju, iako premalo o, primjerice, uključivanju u različite glazbene ili sportske aktivnosti.
Mogućnosti unutar sustava postoje, samo ih treba na neki način 'progurati', i to uz veliko razumijevanje i trud svih uključenih u odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju.
Takvim učenicima je osim redovnih sati TZK-e neophodno potrebna svaka dodatna mogućnost za uključivanje u bilo kakavih oblik sportskih aktivnosti.

Tako smo u našoj školi, unatrag nekoliko godina, uz redovne sati TZK uveli i jednom tjedno kineziterapiju na kojoj naši ucenici s teškoćama u razvoju imaju priliku za individualan rad s profesorima kineziologije.Sve to uz iznimnu podršku i razumijevanje ravnateljice naše škole, stručnih službi i profesora, kao i uz uvažavanje želja roditelja koji su uvidjeli važnost takvog rada s njihovom djecom.

Od prošle godine u našoj školi se provode treninzi s učenicima kroz Univerzalnu sportsku školu pod vodstvom prof. Ivane Knežević Šambić, na što smo iznimno ponosni. To je najbolji način da se i djeca s teškoćama osjete uspješnima, u skladu sa svojim mogućnostima.

Naš odgojno-obrazovni sustav i nadležne institucije još uvijek nemaju dovoljno sluha za važnost sporta za učenike s teškoćama. Jedini način da to pokušamo popraviti je promijena stava u našoj bližoj društvenoj sredini, a onda i široj kroz medije, kroz pozitivna iskustva i svjedočanstva nasih rodotelja, kolega i svih onih koji rade ili su na bilo koji način uključeni u odgojno-obrazovni rad s djecom s teškoćama", zaključuje Ana Juras Bajilo.

M. Kristić

 

Povezane vijesti