Život s epilepsijom još je tabu tema za mnoge. Tko ima ovu bolest uglavnom je obilježen, a najbliži strogo vode računa da obiteljska tajna ne bude otkrivena.

 

Postavlja se pitanje zbog čega postoji stigma oko bolesti koja nije infektivna i od koje svatko može oboljeti? Da bi se nešto u odnosu prema oboljelima trebalo promijeniti, možda najbolje govore primjeri osoba koje su ostavile dubok trag u povijesti, a imale su epilepsiju - Sokrat, Cezar, Alfred Nobel, Gustave Flobert, Dostojevski, Vincent Van Gogh...

"Nemoj da se zna" ili "što će drugi kazati", najčešće su teme za razmišljanje koje muče i bolesne i bližnje, bez obzira na to što epilepsija nije nikakvo ludilo, već poremećaj u radu mozga. Od ove kronične bolesti u svijetu boluje oko 50 milijuna ljudi. Epilepsija, sama po sebi, nije stanje u kojem samo padneš i ustaneš, već zadire u sve sfere života. Određuje kojom će se profesijom oboljeli baviti, može li se baviti sportom, može li žena ostati trudna i roditi...

"Na kraju krajeva, ne podvodi se sve pod epilepsiju, jer postoje i epileptični napadi”, objašnjava magistar neuroznanosti - epileptolog dr Valentina Jakovljević iz beogradskog savjetovališta Centra za epilepsije.

U čemu je razlika između epileptičnog napada i epilepsije?

- Epileptični napad predstavlja krizu svijesti koju tijekom života doživi blizu osam posto ljudi na planetu. Najčešće se javlja kao posljedica snažnog stresa koji pokreće imunološki sistem za obranu organizma, pri čemu dolazi do napada. Može se javiti i kao reakcija na traumu ili reakcija na lijek u sklopu psihijatrijskih simptoma. Anksioznost, odnosno strah zbog iščekivanja prožet nesigurnošću, kao i privatni problemi također su okidač za nastanak epileptičnog napada. Zna se da ljudi na određene stresne situacije reagiraju trbuhom, srcem, a netko glavom. Kod onih koji reagiraju glavom može doći do neuobičajene električne aktivnosti u mozgu, koja i uzrokuje epi-napad. Ovo stanje može isprovocirati i treperava svjetlost određene frekvencije, dugoročno nespavanje ili nedovoljno spavanje... Prilikom javljanja ovih epi-napada važno je da se ne ponavljaju, već da se simptom otkloni ili liječi. Jer, ukoliko se ponavljaju više od tri puta, onda možemo sumnjati i na epilepsiju.

Što karakterizira epilepsiju?

- To je stanje koje pokazuje sklonost ka ponavljanju epileptičnih napada. Oboljeli može predosjetiti dolazak napada, ali ne može ga zaustaviti. Iako ima mučninu i ojsećaj težine u glavi, napad se uvijek javlja iznenada. Klasični napad karakterizira gubitak svijesti, grčenje cijelog tijela, podrhtavanje ruku i nogu, grčenje vilice sa pjenom pljuvačke i ugrizom jezika. Osoba u takvom stanju ne reagira ni na zvukove ni na pozive. Veoma je važno da se ne dira dok napad traje, odnosno ne treba je osvješćivati, smirivati ili ispravljati zgrčeno telo. Jedino je treba okrenuti na bok, ukloniti oštre predmete iz njene neposredne blizine i sačekati da se osvijesti.

Razlikuju li se po nečemu epileptični napadi?

- Epileptični napad nije nužno praćen gubitkom svijesti i pojavom pjene na ustima. Može biti i bez gubitka svijesti, pri čemu je osoba svjesna ali ne može, zbog moždane aktivnosti, reagirati ili nešto kazati. Epi-napad nekada liči i na mjesečarenje, a moguće je i doživljavanje mirisne, vidne ili neke druge halucinacije. Napad traje od par sekundi do nekoliko minuta, koji izgledaju kao 'čitava vječnost'. Osoba doživljava tešku, mamurnu glavobolju praćenu povraćanjem. Ovaj tip glavobolje javlja se nakon pola sata do sat i pol od napada.

Što dovodi do pojave epilepsije?

- Nastanku kumuje široka lepeza uzroka. Mogu je izazvati tumori mozga, teške ozljede glave, stanje nakon moždanog udara, urođene moždane mane, parazitske bolesti, multipla skleroza, Parkinsonova bolest... Može biti i posledica prekomjernog konzumiranja alkohola ili narkotika, a nekada nastaje i bez nekog jasno vidljivog uzroka. Kod djece je izazivaju i virusi i druge infekcije, visoka temperatura... Često uz epilepsiju ide još neka pridružena bolest. Na primjer, epilepsiju istovremeno mogu pratiti bolest mozga i bolest mišića, može biti i u kombinaciji s poremećajem srčane funkcije ili mišićne distrofije... Javlja se i kod potpuno zdravih osoba koje rade noćne smjene. Ako tri noći zaredom ne spavate koliko je potrebno, može se javiti anksioznost, a s njom epi-napad. Ukoliko se uzrok otkrije na vrijeme, stanje epi-napada ne mora prerasti u bolest.

Je li ovu kroničnu bolest moguće staviti pod kontrolu?

- Epilepsija spada u red bolesti za koje se ne može kazati da su izliječene, već da je pacijent u stanju remisije. Čak i da se bolest tako dobro kontrolira i da napada nema do kraja života, on je u stanju remisije, odnosno povlačenja bolesti. Nekada napadi izostaju i po tri godine, ali se sa sigurnošću ne može tvrditi da se u nekom trenutku neće javiti.

Uredan život i redovna terapija

Nakon postavljanja dijagnoze, za pacijenta je važno da vodi uredan život i redovno uzima lijekove, naglašava dr Jakovljević:

- Mora se ustanoviti satnica spavanja, onoliko koliko je potrebno svakom organizmu ponaosob. Vrijeme spavanja u trajanju od 6 do 8 sati, predstavlja prosjek, koji ne treba da se preuzme kao gotov model. San je individualna fiziološka funkcija. Da bi se organizam u potpunosti oporavio, potrebno je da se apsolutno odmori. Za osobe s epilepsijom uredan ritam spavanja je od presudne važnosti, a najzdraviji je ako san otpočne između 10 i 11 sati uveče.

- Ritam uzimanja hrane također je važan. Potrebna su tri obroka na dan, s obaveznim uzimanjem vode i voća. Posebno se inzistira na vodi, jer samo ona u potpunosti može hidrirati organizam i kao neurotransmiter mozgu prenosi informacije. Druge tekućine za vodu nisu zamjena.

- Satnica za lijekove također se strogo mora poštivati. Ako je lijek propisan da se uzima na 12 sati, ne smije biti odstupanja. Vrijeme uzimanja lijeka ne može se pomjerati, jer efekt medikamenata u različitom terminu nije isti.

- Lagane šetnje ili trčanje, lakši oblik pilatesa ili joge, također su važni za ove pacijente. Oni mogu odlaziti i na more, kupati se, istina u prisustvu druge osobe, ali tek poslije dvije godine bez epileptičnog napada od posljednje kontrole. Ako osoba dvije godine nema napad može polagati i vozački ispit, ali ne smije voziti motor, kao ni bicikl.

Izvor: Večernje novosti

Objavljeno: 10.12.2015