Majka s invaliditetom koja je svoj život podredila sreći svoje djece, no ljubav joj nije uzvraćena
PITANJE: V. B. (42) Poštovani, majka sam dvije djevojčice koje su razlog mog postojanja.
Imala sam brojne teškoće u djetinjstvu, majku koja nije mogla prihvatiti moj invaliditet i koja je živjela maksimalno izolirano od ostatka obitelji i mene.
Sama sebi je uvijek bila najvažnija. Usprkos tome zahvaljujući podršci oca završila sam srednju školu u Centru Dubrava i povratkom kući upoznala čovjeka s kojim sam stvorila svoj dom i obitelj. Šok je bio neopisiv kada sam izgubila supruga u prometnoj nesreći. Moje djevojčice rastu, postaju djevojke, a mene često hvata strah jesam li dovoljno dobra majka? Zato, apsolutno sve podređujem njihovim potrebama, ne trošim ništa na sebe, pa su me zaboljele riječi mlađe kćeri da druge djevojčice imaju lijepe mame, a zašto sam ja uvijek tako ista, bez lijepe frizure i odjeće. Ponekad se pitam u čemu griješim, ne kontroliram svoje zdravstveno stanje, a trebala bih obzirom na dijagnozu, samo mislim na njih.
U želji da ih zaštitim ne tražim da bilo što pomažu u kući, sve im serviram, a mislim da me doživljavaju kao bankomat, kuharicu i spremačicu. Jesam li ja kriva?
ODGOVOR: Može vam se činiti grubo rečeno, no nemojte živjeti za djecu! Potrebni ste im, ali podredite li svoj život njima činite veliku štetu sebi i njima. Žene koje se svega u životu odriču zbog djece, čine da djeca postaju taoci i žrtve njihove brige.
Nađite drugi smisao majčinstva, volite sebe, ne zaboravljajte svoje potrebe jureći za djetetovom srećom. Nemojte se odricati brige za vlastito zdravlje, potrebe, izgled. Ako ne mislite na sebe, što možete dati drugima?! Djeca vas kroz život gledaju kao primjer, neće misliti loše o vama imaju li majku koja živi i svoje želje.
Svaki dom ima određena pravila kojih se djeca trebaju pridržavati. Sama djeca se usprkos mogućem neslaganju osjećaju bolje kada znaju da se od njih očekuje da se pridržavaju određenih pravila tokom svakodnevnog života. Tako im pomažete organizirati život, a istodobno ih oslobađate tereta koji donosi donošenja vlastitih odluka u stvarima za koje nisu još u stanju.
Dajte svojoj djeci mogućnost da žive i dišu. Onda će moći rasti i razvijati se. Onako kako ih vodi vlastiti put. Uloga nas kao roditelja je jednostavna i teška, sve ovisi o vašem stavu. Najveća je briga svakog roditelja da se djetetu ne dogodi nešto loše. Roditeljstvom smo dobili nježan cvijet koji trebamo zalijevati na vrijeme, čuvati od nametnika i ne zaklanjati od sunca. A kroz život će se dijete, kao cvijet, snalazti i ispoljiti sve najbolje u sebi kako zna i osjeća. Ne možete ga zaštiti od pogrešaka, možete ih samo pokušati preduhitriti i biti oslonac kada se one dogode. Dijete koje poštuje svoje roditelje neće učiniti ništa nepromišljeno što bi ga dovelo do toga da ih razočara. Dakle, navedite svoje dijete da vas poštuje. Pitanje je kako to postići? U većini slučajeva djeca se ne ugledaju na svoje roditelje, barem ne svjesno, no nesvjesno itekako. Jednostavan savjet kako pridobiti poštovanje u obitelji je poštujte sebe!
Držite do sebe i svog dostojanstva tako da uvijek činite ono što propovijedate. Zato uvijek držite do svoje riječi, održite svoja obećanja i budite ono što želite da vam dijete bude. Dokle god poštujete sebe i drugi će vas poštovati.
Ne podcjenjujte dječju inteligenciju, uvijek im objasnite zašto moraju ili ne moraju nešto učiniti. Poštujte privatnost svoje djece, slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, pravo na svoje ja i slično, tako da previše ne miješate i ne namećete svoje stavove. Što češće možete, iskreno im pokazujte koliko ih poštujete i volite.
In Portal
Objavljeno: 22.09.2015