VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Pred nama je vrijeme osobnih preispitivanja, poniranja u najdublje djeliće nas samih

Višnja Majsec Sobota psihologinja je i rukovoditeljica Službe za rehabilitaciju ustanove URIHO, a uredništvo In Portala toplo preporuča ovaj tekst kao 'duhovnu okrjepu' za sve tegobe uzrokovane pandemijom i svijetom koji se stubokom mijenja

 

Zadnjih tjedana, od kada situacija s pandemijom koronavirusom postaje sve teža i teža, sa svih strana čujemo samo pohvalne riječi na račun stručnjaka koji nam se u ime Stožera civilne zaštite RH svakodnevno obraćaju, od dr. Alemke Markotić, dr. Krunoslava Capaka, ministra zdravstva dr. Vilia Beroša i svih ostalih iz ovog izuzetno važnog tijela. Svojim djelovanjem i nastupom ulijevaju nam veliko povjerenje, što je svakome od nas ona prva linija obrane kako ne bismo pokleknuli već na prvom koraku i podlegli panici i negativnim informacijama koje nas okružuju.

A što je to zbog čega vjerujemo ovim ljudima koje s velikom pozornošću svakodnevno slušamo?

Radi se o vrlo kompetentnim osobama koje su tijekom svog radnog vijeka stekle mnoga znanja i iskustva iz područja kojima se bave, a koja danas, u ovoj nemiloj situaciji, koliko je to maksimalno moguće nesebično primjenjuju. Obraćaju nam se na jednostavan i svima razumljiv način, ne govoreći 's visoka', pri tome ne gubeći na uvjerljivosti, stručnosti i vjerodostojnosti. Dapače. Preuzimaju odgovornost za ono što čine, odgovornost koja je nemjerljiva, snažna i nesalomljiva. U komunikaciji na daljinu pokazuju da svakoga od nas jednako poštuju, ne praveći razlike, kao što niti Corona virus nije nikome dodijeljen onako – preko veze.

U normalnim, uređenim, civiliziranim društvima ovo ne bi trebalo posebno isticati. Kod nas ovakav pristup poslu, kojega su glavna obilježja: kompetencije, odgovornost, uvažavanje drugoga, jednostavnost i razumljivost, baš zato što nisu naša uobičajena svakodnevica, zaokupljaju našu pažnju i imamo potrebu o tome govoriti, govoriti pohvalno, a u ovoj situaciji ugroze, istovremeno i sa zahvalnošću.

Jednako tako moramo govoriti i biti duboko zahvalni svim blagajnicama u trgovinama, svim zdravstvenim radnicima, vozačima, apotekaricama, volonterima, čistačicama, policajcima i još mnogim, mnogim neimenovanima koji rade i izlažu svoje zdravlje i živote u korist sigurnosti svih nas. Ne zaboravimo i one koji svojim odgovornim ponašanjem, pridržavajući se uputa, štite sebe, ali i sve druge oko sebe od nekontroliranog širenja Covida-19.

Posebno mjesto u našim srcima i mislima imaju naše vrijedne URIHO-vke i URIHO-vci koji unatoč opasnosti vremena u kojem se nalazimo, svakodnevno nesebično šivaju zaštitne maskice koje će nam, vjerujemo, uz samodisciplinu i svu pruženu medicinsku skrb, biti od pomoći.

Pred nama je vrijeme osobnih preispitivanja, poniranja u najdublje djeliće nas samih, razgovora najneugodnije vrste - onih sa samima sobom… Bojim se da niti najdulja karantena neće biti dovoljna da se očistimo od puno, puno toga.

Ovo je vrijeme koje se najjasnije ocrtava u stihovima pjesme 'Opomena' našeg pjesnika A. B. Šimića: Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.

Piše: Višnja Majsec Sobota

 

Povezane vijesti