Čitateljima In Portala predsjednika Hrvatskog saveza udruga invalida rada ne treba posebno predstavljati, dovoljno je tek nekoliko riječi: Petrač je jedna od ikona u borbi za prava sveukupne OSI populacije

 

"Sve se svodi na financiranje. Stoga treba poboljšati upravo to područje, radi ostvarivanja invalidskih prava, usto promovirati i sportski život. Potrebno je ono što je napisano napokon pretočiti u djela", rekao je Josip Petrač (74), predsjednik Hrvatskog saveza udruga invalida, na koju funkciju je imenovan još 1996. godine.

Rođen je u listopadu 1943. godine u Mihovljanima, točnije rečeno u Peršavcu, gdje je živio sve do šestog razreda osnovne škole. Naime, obolio je od meningitisa u svibnju 1959., za vrijeme epidemije koja je tada vladala, ali srećom nije bila zarazna. Na njemu je izvedena druga uspješna operacija, zahvaljujući docentu Krajini na zagrebačkoj Šalati. Preživio je i 30 punktacija.

Htio je u zanat, međutim nije bio primljen. Probao je u mesnoj industriji u Zlatar Bistrici sa samo šesnaest godina. Uspio je, ali je otac morao prethodno doći na razgovor. I tako je svoje daljnje godine proveo u 'Sljemenu'.

Preokret se događa 20. rujna 1991., kada je iznenada pao pod tramvaj na Sigečici, na lokaciji Ulica grada Vukovara i Gudmanijeva. Ostao je bez noge i od tad je za njega započeo jedan drugačiji život. Prošao je kroz rehabilitaciju, vratio se u firmu, ali mu nisu dali otkaz kako je očekivao.

"Vjerojatno su u 'Sljemenu' imali respekta, budući sam tamo radio i po dvanaest sati dnevno. Tako da su to cijenili i pomogli mi kad mi je bilo najteže", pojasnio je Petrač.

Nije mu preostalo drugo nego da se posveti daljnjem učenju. Upisao je sedmi i osmi razred osnovne škole te gimnaziju, bivšu višu radničku školu za KV mesara. Odličnim se pokazao posebno u logaritmima i logaritamskim tablicama.

"Od nas 57 prijavljenih, četvero nas je položilo testove", rekao je.

Radeći poslove samostalnog referenta, imao je mogućnost korištenja telefona i pisaće mašine, što mu je uvelike pomoglo da se usput bavi i nekim drugim stvarima.

Petrač je veliki doprinos kasnije dao OSI populaciji. A sve je započelo članstvom u Udruzi invalida rada Zagreba, od prvog dana osnivanja u Petrovoj ulici, od 1. siječnja 1967. godine.

"Problem je bio što je postojao svojevremeno samo Savez za ratne invalide, ali ne i za civilne. Savez invalida za sport i rekreaciju osnovan je 1964. godine, a to je danas Paraolimpijski odbor", rekao je Petrač, jedan od osnivača Saveza.

Činjenica je i da je, uz Paraolimpijski odbor, suosnivač i UIR Zagreba te HSUIR-a.

U Skupštinu Grada Zagreba izabran je u dva mandata, gdje je stekao ugled beskopromisnog zagovaratelja prava osoba s invaliditetom. Na funkciji predsjednika Hrvatskog saveza udruga invalida rada ponovno je pokrenuo časopis 'Informacije' te do danas ostao glavni urednik. Okušao se i u ulozi člana Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom, kao i dopredsjednika Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske.

Svijet sporta pruža lepezu mogućnosti integracije osoba s invaliditetom u širu društvenu zahednicu, samo ih treba iskoristiti. Čini se da je upravo to učinio i sam Petrač, koji se sportom počeo baviti 1983. godine. U Odboru za sport i rekreaciju u UIR-u aktivirao se 1988. godine, a najveća akcija – koliko se sjeća – poduzeta je u zagrebačkom Interkontinentalu, današnjem Westinu, gdje je bilo i po 800 članova. Predsjednik je tada bio dr. Smok, a Petrač potpredsjednik.

Na čelu Hrvatskog saveza udruga invalida rada bio je Branko Čevra, a bilo je i vremena stagniranja, koje se još uvijek pamti. Kada je Petrač poče predsjedavati HSUIR-om 1992. godine, Savez je brojao 700 članova, 1997. rekordnih 14.000, a danas Udruga invalida rada Zagreba okuplja jo devet tisuća članova.

Josip Petrač s prijateljem Ivanom Sabolom

U Božidarevićevoj ulici osnovana je prva hrvatska muška reprezentacija u sjedećoj odbojci, u siječnju 1992. godine. Bio je izbornik hrvatske reprezentacije u sjedećoj odbojci punih dvadeset godina (1984. - 2004.) te je ostvario značajne rezultate. Dok je Petrač bio prvi trener reprezentacije, Ivan Sabol je bio prvi kapetan. Nakon 26 godina, ovih dana povodom pisanja priča o njima, Petrač i Sabol sjeli su za stol prelistavajući albume, puni ponosa na sportske dane. Prisjetili su se povijesnog susreta - prisustvovali su prvom međunarodnom susretu 1. veljače 1992. u sjedećoj odbojci u Sloveniji, u Ravnama na Koroškem. Iako je reprezentacija Slovenije pod vodstvom bivšeg reprezentativca Adolfa Urnauta svladala igrače Hrvatske s 3:0, rezultat uopće nije bio važan jer je to napokon bila prilika za izlazak na međunarodnu scenu. Nakon toga, 1993. godine, prijavili su se za Europsko prvenstvo.

"Kako smo od Europske federacije dobili zadatak da moramo proći kvalifikacije, uspjeli smo sve dati od sebe i otišli u Finsku. Ove godine obilježava se 25. godišnjica otkad smo sudjelovali na Europskom prvenstvu", rekao je Petrač.

Nakon sportske dvorane u Centru za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek' u Kušlanovoj 59a, razgovor smo nastavili u Božidarevićevoj 11, gdje se nalazi niz pehara s fotografijama. Kako će Sportsko društvo invalida 'Hrabri', koje okuplja vrhunske sportaše, iduće godine proslaviti 50. obljetnicu postojanja, u planu je izrada i monografije. SDI 'Hrabri' osnovano je 21. ožujka 1969. godine sa ciljem okupljanja osoba s invaliditetom iz svih krajeva Hrvatske. Želeći svima, a posebno OSI populaciji, ukazati kako su sport i rekreacija vrlo važni u funkciji rehabilitacije kao i u svakodnevnom prevladavanju teškoća, inicijatori su se obratili doktorici Ostojić koja je izrekla nezaboravnu rečenicu: "Mora da ste jako hrabri", zbog čega su tako prozvali i Sportsko društvo. Sabol im se pridružio 1972. godine.

U 'Hrabrima' danas djeluje sedam klubova u sljedećim sportovima: sjedeća odbojka (muška i ženska ekipa), kuglanje, streljaštvo, stolni tenis, mali nogomet, plivanje i pikado. Najveći broj članova uključen je u sjedeću odbojku i kuglanje. Odbojkašice i odbojkaši natječu se u Hrvatskoj ligi, a također sudjeluju i na raznim međunarodnim turnirima, dok se u kuglanju sportaši natječu u ligi 'zdravih osoba', Društvo među svojim članovima ima i osobe s invaliditetom iz Domovinskog rata.

Kako je pripomogao dobivanju prostorija UIR-u Zagreba u Novoj cesti 86, a i Hrvatski savez udruga invalida rada – čiji je Petrač predsjednik – preselio je iz Savske u Hrgoviće 47 prije desetak godina, uspio je ishoditi financijska sredstva za tajnika i tajnicu.

U borbi za prava invalida rada inicirao je da skupina OSI populacije ima svoj dan. Povodom obilježavanja tjedna invalida rada, a posebno 21. ožujka – kada je Nacionalni dan invalida rada - Petrač sa suradnicima namjerava posjetiti razne institucije, poput Ministarstva uprave, Hrvatskog sabora, Zavoda za vještačenje, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, te na kraju i ustanovu URIHO, najveću zaštitnu radionicu u Lijepoj našoj.

No Petrača, kako sam kaže, ponajviše muči Zakon o financiranju udruga i Zakon o mirovinskom osiguranju.

"Udruge odumiru jer se nemaju čime financirati. Mi kao Savez snađemo se nekako preko programa, ali i to je jako teško. Prošle godine morali smo posuditi sredstva da bi zaokružili financijsku godinu", rekao je Petrač.

Vjenčan u travnju 1966., ove godine obilježit će zajedno sa suprugom 52. obljetnicu braka. Od dvoje djece dobio je dvije unučice i dva unuka, koji mu čine posebnu radost u 'trećj mladosti'.

Na pitanje kako je izdržao sve godine u braku, s obzirom da današnje statistike bilježe veliki broj razvoda, odgovorio je: "Vrlo jednostavno. Bavio sam se sportom i proputovao sam gotovo cijeli svijet, od Vancouvera, Rta Dobre nade, Europe. Brak nikad ne ovisi samo o jednoj osobi. Bez razgovora i dogovora nema ničega. Moja supruga mi je pružila veliku potporu i uspjeli smo nadvladati sve teškoće."

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 16.03.2018