Tanja Parlov: Didaktička pomagala za djecu s teškoćama u razvoju dizajnirana ljubavlju

"U Hrvatskoj je marginaliziran rad s predmetima iz kulture (glazbeni, likovni), a dobro je poznato da su upravo oni dobra podloga za kreativnost, otvorenost, izražavanje, samoinicijativnost, sigurnost u budućnosti", naglašava likovna pedagoginja u Centru za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek'

 

Tanja Parlov likovna je pedagoginja u Centru za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek', Zagreb, koja devetnaest godina radi sa slijepom djecom te djecom oštećena vida koja mogu imati i neke druge poteškoće. Svoje iskustvo pretočila je u didaktičko pomagalo 'Lopta'. Ovo didaktičko pomagalo zamišljeno je kao početak taktilnog i vizualnog istraživanja svijeta oko sebe i dobra osnova za kasnije, puno složenije zadatke koji čekaju njezine učenike u nastavi matematike, prirode, geografije.

Iz svake njezine riječi izvire ljubav prema radu s djecom koja je dovela do izrade lopte koju je sama osmislila i dizajnirala. Sastoji se od kutije, lopte i slikovnice. Lopta je zvučna, šivana od dvije različite teksture i boje, mekana kako se mališani ne bi povrijedili u igri s njom. Igrajući se s loptom djeca uče odnose u prostoru, kao što je van, unutra, gore, dolje, lijevo, desno, igra skrivača. Nakon što se dijete poigra s kutijom i loptom te usvoji prostorne sadržaje, može prijeći na slikovnicu i osvijestiti kako to izgleda u prostoru papira.

"Lopta je namjerno malo glatka i malo hrapava da djeca uče kako svaki oblik ima zanimljivu površinu", kaže nam Tanja Parlov. "Prvo djecu učim odnose u prostoru, zatim oblike – zbijene, plošne, linijski istanjena, njihove površine glatko, hrapavo, tvrdo, mekano, pa onda udubljeno, ispupčeno, znači reljefno. Tek onda prelazimo na boje. Počinjemo s crnom i bijelom. U mraku dolazimo u istu situaciju kao i slijepi učenici – ne vidimo apsolutno ništa i istražujemo okolinu rukama. Boje vidimo samo uz prisutnost svjetla i zapravo su vezane uz fenomen svijetla. Kada smo upoznali elemente prostornog oblikovanja , a to radimo cijelo polugodište, prelazimo na plošno oblikovanje. Tek kada savladamo lik prelazimo na crtež.

Kada savladamo prostor postajemo svjesni da je on ispunjen različitim oblicima. Prvo učimo jednostavne, poput lopte (oblikujemo je zbijanjem materijala), lista (istanjujemo) i grane (valjamo). Sad smo spremni i za složene oblike poput jabuke s listom i petiljkom, čovjeka, pa i životinje. Često djeci daju šablone, no ja slijepu i slabovidnu djecu učim da te životinje mogu samostalno graditi jer imaju iskustvo oblikovanja osnovnih masa. Primjerice, slon je čest motiv našeg istraživanja jer je djeci zanimljiv a nemaju ga priliku opipati.

Postepenim građenjem pojedinih dijelova slona i slaganjem u cjelinu djeca ga uspiju sama oblikovati i tako nauče kako izgleda i tada je njihovo i moje zadovoljstvo učinjenim puno veće. Najviše oblikujemo glinom. Učimo kako svaki oblik ima zanimljivu površinu. Pa je tako naš slon negdje gladak, a negdje hrapav. Kada su savladali površinu prelazimo na boju. Počnemo s crnim pa onda upalim svjetlo. Iskustvo boje prihvatljivo je djeci koja imaju ostatak vida, pa čak nešto malo i slijepima (sljepoća je do 5 posto ostatka vida) ako mogu osjetiti svjetlo, i to u najjačim kontrastima.

Nakon što smo se poigrali s kutijom i loptom te usvojili prostorne sadržaje, možemo prijeći na slikovnicu i osvijestiti kako to izgleda u prostoru papira. U slikovnici djeca mogu doživjeti loptu kao lik i kao crtež u različitim kontrastima veličine, površine, boje, položaja na papiru te mogućnostima otvaranja sakrivenih dijelova u sva četiri moguća smjera", ističe Tanja te naglašava da unatoč tome što lopta prvenstveno služi slijepim mališanima, može biti i izvrsna zabava za sve klince, pogotovo one jako male.

'Lopta' u sebi nosi jednu prirodnu i logičnu metodologiju u edukaciji likovnosti.

Ova originalna lopta trenutačno nije u slobodnoj prodaji, no loptu su u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih, Ministarstvom socijalne politike i mladih te Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta uspjeli osigurati i isporučiti mnogim slijepim mališanima u Hrvatskoj te mnogim radnicima i pedagozima koji je koriste u svakodnevnom radu s tom djecom.

Ta činjenica za Tanju je lijepa nagrada, ali voljela bi kad bi se 'Lopta' pojavila na tržištu kako bi je mogli nabaviti i roditelji ostale djece, jer sada ju je moguće kupiti samo u Hrvatskom savezu slijepih.

"U Hrvatskoj je marginaliziran rad s predmetima iz kulture (glazbeni, likovni), a dobro je poznato da su upravo oni dobra podloga za kreativnost, otvorenost, izražavanje, samoinicijativnost, sigurnost u budućnosti", naglašava Tanja. "Radim s djecom na području likovnosti od četvrte pa do 21 godine, a naš Centar Vinko Bek ima želju da se to proširi. Prošle godine krenuli smo s likovno-glazbeno-dramskom radionicom. Trenutno radimo na Božićnoj priči u kojoj su djeca sama izradila kostime, rekvizite, scenu, naučila pjesmice i dijaloge. Vjeru i potvrdu da sam na pravom putu su djeca koja maju povjerenja u mene, njihovi radovi, pa čak i međunarodne nagrade. Svijet zapravo gledaš iz jedne točke kako si navikao te tako ideš kroz život, a ja sam trebala stati u drugu točku i onda sam shvatila da stvari drugačije funkcioniraju", zaključak je Tanje Parlov.

Božica Ravlić