Moguće da je zaposleno 16 tisuća osoba s invaliditetom zahvaljujući novom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, ali kako i na koji način? Prizivajući prethodna iskustva ne mogu a da ne zaključim kako se preko osoba s invaliditetom pokušava napuniti državni proračun i steći slika o vladi socijalne osjetljivosti

 

"Ljudi moji, je li to moguće?“, rekao bi pokojni Mladen Delić, 16 tisuća zaposlenih osoba s invaliditetom!

Sve se više pitam i čudim gdje ja to živim, neke me brojke toliko iznenade da ne znam što reći ni kako reagirati. Nedavna izjava ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića toliko me šokirala da nisam siguran da ću danima izaći iz tog stanja. Naime, ministar je izjavio kako očekuje da će se zahvaljujući novom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji zaposliti 26 tisuća osoba s invaliditetom, a da ih je do sada već zaposleno više od polovice te brojke, odnosno 16 tisuća! Pitam se tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan?

Na Zavodu za zapošljavanje evidentirano je šest tisuća osoba s invaliditetom, a ta brojka nije se bitno promijenila, barem su me tako informirali djelatnici Zavoda. Stoga se postavlja logično pitanje odakle su došle te osobe s invaliditetom koje su stekle novo zaposlenje. Nemamo razloga ne vjerovati ministru Mrsiću, ali činjenica je da te osobe nisu došle sa Zavoda za zapošljavanje. Opet, ne mogu vjerovati da 16 tisuća novozaposlenih osoba s invaliditetom ne bi bila vijest, da o tome ne bi brujali svi mediji. Ne mogu razumjeti da se aktualna vlada s time ne hvali, nije mala stvar zaposliti u današnje vrijeme, u vrijeme recesije, 16 tisuća osoba, a kamoli osoba s invaliditetom, a i 5 posto bi bilo manje ne zaposlenih što, priznat ćete, ne bi bila mala stvar.

Ako zaposlene osobe s invaliditetom nisu sa Zavoda za zapošljavanje, ako se na raznim natječajima iz javnih institucija zapošljavaju pojedinci prema, blago rečeno, sumnjivim kriterijima zaobilazeći zakonsku obvezu koja kaže "prednost pri zapošljavaju imaju osobe s invaliditetom ako zadovoljavaju navedene kriterije“, onda se s razlogom pitam odakle su došle te osobe s invaliditetom.

Prizivajući prethodna iskustva ne mogu a da ne zaključim kako se preko osoba s invaliditetom pokušava napuniti državni proračun i steći slika o vladi socijalne osjetljivosti. Moguće da je zaposleno 16 tisuća osoba s invaliditetom zahvaljujući novom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, ali kako i na koji način? Jesu li ponovo tvrtke postojeće djelatnike slali na procjenu postotka tjelesnog oštećenja kako bi zadovoljili kvotu? To ne bi bilo čudno, poznati smo po tome. Tako da mi se čini kako se samo povećao broj osoba s invaliditetom, a novih zaposlenih je jako malo, tek nešto što nije vrijedno spomena.

Ne mogu reći kako Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom nije dobar, dapače, mislim da je jako dobar, ali neke detalje trebalo je drugačije prilagoditi, trebalo je voditi računa o tome kako u ovom trenutku nemamo kvalitetan kadar koji može zadovoljiti tržište rada. Primjera radi, jedna tvrtka traži 70 informatičara, a mi takav kadar nemamo. Tvrtka će morati plaćati kaznu ako ne zadovolji kvotu, a njena kvota nije 70 već pet zaposlenih osoba s invaliditetom. Plaćanje kazne u visini od 30 posto bruto minimalnog dohotka je smiješna odredba, jer već susjedna Slovenija te kazne naplaćuje 80 posto, ali je broj plaćanja kazni minimalan budući da je većini gospodarstvenika u interesu zaposliti osobe s invaliditetom.

Nemojmo misliti kako naši gospodarstvenici to ne žele, naprotiv!  No, mi nemamo pripremljene niti educirane osobe s invaliditetom za potrebe tržišta rada, a niti su gospodarstvenici upoznati sa poticajima. Hrvatska u ovom trenutku nije u mogućnosti poštivati pojedine stavke navedenog zakona. Stoga mislim kako bi se ovaj zakon trebao postepeno uvoditi, isto tako informirati poslodavce o poticajima, ali i o kvaliteti rada osoba s invaliditetom. Mislim kako je jako važno napraviti i istraživanje o potencijalima i kapacitetima osoba s invaliditetom. Također, potrebno je istražiti i potrebe tržišta rada, kako bi se osobe s invaliditetom pripremale za one poslove koji su potrebni uslužnoj, proizvodnoj ili bilo kojoj drugoj industriji.

U suprotnom i dalje ćemo imati zapošljavanje osoba s invaliditetom samo da pojedini poslodavci izbjegnu plaćanje ionako mizerne kazne.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 05.03.2015