Nakon nesreće koju je doživio moj sin, suočila sam se s teškoćama i preprekama kojima su izložene osobe s kraniocerebralnim ozljedama i neurološkim bolestima te njihovi skrbnici.

Sustav zakazuje na svim razinama. Potreban je krik, a ne samo glas. Svijetle točke su pojedinci, medicinsko osoblje i vrhunski liječnici, terapeuti, ali briga i svekoliki teret svaljen je na leđa bliskih osoba, najčešće članova obitelji o kojima ovisi ishod liječenja i kvaliteta života potrebite osobe.

Pomoć koju pruža zdravstveni, socijalni i društveni sustav je deklarativna. Uvidjela sam da je holistički pristup i dostupnost informacija ključna za uspjeh liječenja, i dok se to ne promjeni, društvo će ‘stvarati’ umjesto zbrinjavati invalide i osobe u potrebama, zato što bolest i tragedija jedne osobe zbog svih nedostataka u sustavu postaje okidač za traumu i bolest osoba koje o toj osobi brinu, s dalekosežnim posljedicama za obitelji i cijelo društvo. (Valentina, Zagreb)

Objavljeno: 04.03.2021