Svakom djetetu s invaliditetom zdravstveno bi stanje bilo mnogo bolje kada bi se u svakoj županiji osiguralo bavljenje sportovima uz educirane trenere kao i pravovremena i kvalitetna terapija (bez lista čekanja), a roditelju koji brine o djetetu dostojanstvena naknada kako bi mogao svo svoje vrijeme posvetiti djetetu i njegovom maksimalnom osposobljavanju za život, umjesto da se bori za egzistenciju radeći slabo plaćene poslove koje je prisiljen raditi kako bi se barem donekle prilagodio potrebama djeteta.

Tu je i bezgranična borba s pravnim sustavom koji bi trebao raditi za nas, a ne uskraćivati nam prava i trpati nas na samo dno (tko ne može platiti silna pomagala i terapije, ne može osigurati svom djetetu s teškoćama adekvatan napredak). Do kada ćemo mi roditelji biti u poziciji parazita društva samo zato što imamo djecu s teškoćama u razvoju? Kada će nam se izjednačiti prava s nama istima u zemljama Europske unije? Snježana

Objavljeno: 10.04.2019